Amityville

U prosincu 1975. mlada obitelj uselila se u veliku kuću na Long Islandu i iz nje pobjegla nakon 28 dana, ostavivši stvari za sobom. Njihova je priča postala jedna od najprodavanijih knjiga i najpoznatijih filmova o duhovima, a odvjetnik koji ju je pomogao oblikovati poslije je rekao da je izmišljena uz vino.

Ukratko

  • U studenom 1974. u kući u Ocean Avenueu 112 u Amityvilleu na Long Islandu ubijeno je šestero članova obitelji DeFeo; za zločin je osuđen najstariji sin.
  • Godinu kasnije u kuću su se uselili George i Kathy Lutz s troje djece i otišli nakon 28 dana, tvrdeći da su ih otjerale nadnaravne pojave.
  • Njihova priča postala je knjiga *The Amityville Horror* Jaya Ansona (1977.) i film iz 1979., a zatim cijeli niz knjiga i filmova.
  • Odvjetnik William Weber 1979. izjavio je da su priču izmislili zajedno, a savezni sudac zaključio je da je knjiga velikim dijelom izmišljena; Lutzovi su do smrti tvrdili da je istinita.

Amityville je mirno mjesto na južnoj obali Long Islanda, istočno od New Yorka. Kuća u Ocean Avenueu je velika trokatnica u nizozemskom kolonijalnom stilu. Njezina se priča sastoji od dva dijela koja treba držati odvojeno: stvarnog zločina i priče o duhovima koja je nastala nakon njega.

Studeni 1974.

U kući je 1974. živjela obitelj DeFeo: Ronald DeFeo stariji, njegova supruga Louise i njihovo petero djece. Dana 13. studenoga 1974. najstariji sin, 23-godišnji Ronald DeFeo mlađi, ubio je oba roditelja i četvero braće i sestara, Dawn, Allison, Marca i Johna. Osuđen je u studenom 1975. za šest ubojstava i umro je u zatvoru 2021. Žrtve su bile stvarni ljudi, a obitelj i prijatelji morali su gledati kako njihova tragedija postaje dio zabavne industrije.

Dvadeset osam dana

Kuća je stajala prazna dok je u prosincu 1975. nisu kupili George i Kathy Lutz za 80.000 dolara. Uselili su se 18. prosinca s troje djece. Dana 14. siječnja 1976. napustili su je i ostavili veći dio stvari.

Prema onome što su kasnije pripovijedali, a što je opisao pisac Jay Anson, u tih 28 dana dogodio se niz pojava. Svećenik koji je blagoslivljao kuću navodno je čuo muški glas koji mu je naredio da izađe. Obitelj je opisivala neobjašnjive mirise, crne mrlje, rojeve muha usred zime, zelenu sluz niz zidove, oštećene prozore i vrata, hladnoću koju George nije mogao otjerati i dodire nevidljive ruke. Kathy je, prema knjizi, lebdjela iznad kreveta.

U ožujku 1976. kuću su posjetili Ed i Lorraine Warren, par koji se bavio istraživanjem navodnih opsjednutih kuća, s televizijskom ekipom i novinarom Michaelom Linderom. Kuću je u to vrijeme istraživao i Stephen Kaplan, koji se predstavljao kao istraživač duhova i vampira. On se ubrzo razišao s Lutzovima i postao jedan od najglasnijih kritičara njihove priče.

Knjiga, film i odvjetnik

Lutzovi su Ansonu dali četrdesetak sati snimljenih sjećanja, a njegova knjiga The Amityville Horror izišla je u rujnu 1977. i postala uspješnica. Film iz 1979., s Jamesom Brolinom i Margot Kidder, bio je velik uspjeh i potaknuo niz nastavaka i preradbi.

U siječnju 1976., ubrzo nakon što su napustili kuću, Lutzovi su se sastali s odvjetnikom Williamom Weberom, braniteljem Ronalda DeFea mlađeg, i piscem Paulom Hoffmanom kako bi razgovarali o svojim doživljajima. Weber je 1979. za časopis People izjavio da zna da je knjiga podvala i da su on i Lutzovi tu priču stvorili uz mnogo boca vina. Njegovi motivi bili su predmet rasprave: sukobio se s Lutzovima oko novca, a priča o ukletoj kući mogla je koristiti i njegovu klijentu.

Lutzovi su u svibnju 1977. pokrenuli sudski spor, a sukob s Weberom također je završio na sudu. U rujnu 1979. savezni sudac Jack B. Weinstein u Brooklynu odbacio je tužbu Lutzovih i rekao da mu se, prema onome što je čuo, čini da je knjiga velikim dijelom izmišljena i da se uvelike oslanja na Weberove prijedloge.

Što su rekli drugi stanari

U lipnju 1979. Lutzovi su prošli ispitivanje poligrafom; ispitivač je zaključio da rezultati ne upućuju na laganje. Skeptici upozoravaju da je poligraf nepouzdan i da se njegovi rezultati ne prihvaćaju kao dokaz istine. Lutzovi su se razveli krajem 1980-ih; Kathy je umrla 2004., a George 2006. George je do kraja tvrdio da se većina opisanog doista dogodila.

Sljedeći vlasnici, James i Barbara Cromarty, kupili su kuću 1977. i živjeli u njoj desetak godina. Opovrgli su opise oštećenih vrata, brava i prozora, a James Cromarty izjavio je da se u kući nije dogodilo ništa neobično, osim što su dolazili znatiželjnici zbog knjige i filma. Kuća je kasnije preuređena, a broj adrese promijenjen je kako bi se odvratili posjetitelji.

Kronologija

  1. 13. studenoga 1974.: U kući u Ocean Avenueu 112 ubijeno je šestero članova obitelji DeFeo.
  2. Studeni 1975.: Ronald DeFeo mlađi osuđen je za šest ubojstava.
  3. 18. prosinca 1975.: George i Kathy Lutz s troje djece useljavaju se u kuću.
  4. Siječanj 1976.: Lutzovi se sastaju s Williamom Weberom i Paulom Hoffmanom.
  5. 14. siječnja 1976.: Lutzovi napuštaju kuću nakon 28 dana.
  6. Ožujak 1976.: Ed i Lorraine Warren posjećuju kuću s televizijskom ekipom.
  7. Ožujak 1977.: James i Barbara Cromarty kupuju kuću.
  8. Rujan 1977.: Izlazi knjiga *The Amityville Horror* Jaya Ansona.
  9. 1979.: Izlazi film; Weber u časopisu *People* priču naziva podvalom.
  10. Rujan 1979.: Sudac Jack B. Weinstein odbacuje tužbu Lutzovih i knjigu ocjenjuje velikim dijelom izmišljenom.
  11. 2006.: Umire George Lutz, koji je do kraja tvrdio da je priča istinita.

Ključne osobe

  • George Lutz: Suprug koji je s obitelji 28 dana živio u kući i do smrti tvrdio da su pojave bile stvarne.
  • Kathy Lutz: Supruga Georgea Lutza i svjedokinja opisanih pojava.
  • Jay Anson: Pisac knjige *The Amityville Horror* iz 1977.
  • William Weber: Branitelj Ronalda DeFea mlađeg koji je 1979. izjavio da je priča izmišljena.
  • Jack B. Weinstein: Savezni sudac koji je 1979. zaključio da je knjiga velikim dijelom izmišljena.
  • Stephen Kaplan: Istraživač duhova koji je postao kritičar priče Lutzovih.
  • Ed Warren: Istraživač navodnih opsjednutih kuća koji je 1976. posjetio kuću.
  • Lorraine Warren: Istraživačica i vidovnjakinja koja je s Edom Warrenom posjetila kuću.

Što se zna

  1. Dana 13. studenoga 1974. u kući je ubijeno šestero članova obitelji DeFeo, a za zločin je osuđen Ronald DeFeo mlađi.
  2. Lutzovi su se uselili 18. prosinca 1975. i otišli 14. siječnja 1976.
  3. William Weber 1979. javno je izjavio da su on i Lutzovi priču izmislili.
  4. Sudac Jack B. Weinstein 1979. zaključio je da je knjiga velikim dijelom izmišljena i oslonjena na Weberove prijedloge.
  5. Sljedeći vlasnici, obitelj Cromarty, izjavili su da u kući nisu doživjeli ništa neobično.

Otvorena pitanja

  • Zašto su Lutzovi nakon samo 28 dana napustili kuću i gotovo sve stvari?
  • Koliko je priče potjecalo od Lutzovih, a koliko od Webera, Ansona i kasnijih prepričavanja?
  • Je li Weber govorio istinu kad je priču nazvao podvalom ili je i on imao vlastite razloge?

Teorije

  • Priča je izmišljena kako bi se zaradilo na knjizi i pomoglo obrani Ronalda DeFea mlađeg
  • Lutzovi su u kući doživjeli strah i neobične trenutke, a knjiga i film su ih višestruko uvećali
  • U kući su se doista događale nadnaravne pojave

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori