Baba Jaga

Živi u kolibi na kokošjim nogama, leti u drvenom stupi, a metlom za sobom briše tragove. Jednom junaku prijeti da će ga pojesti, a drugome pokazuje put. Zašto je baka iz šume u bajkama i čudovište i pomoćnica?

Ukratko

  • Baba Jaga je starica iz istočnoslavenskih bajki koja živi duboko u šumi, u kolibi na kokošjim nogama, i leti u drvenom stupi s tučkom i metlom.
  • U nekim pričama prijeti da će pojesti djecu i junake, a u drugima im daje savjet, darove ili put do cilja; istraživači tu dvoličnost smatraju njezinom glavnom osobinom.
  • Prvi jasan pisani spomen nalazi se u Ruskoj gramatici Mihaila Lomonosova iz 1755., a najpoznatije priče sakupio je Aleksandr Afanasjev u 19. stoljeću.
  • O tome tko je bila prije bajki nema slaganja: tumače je kao staru boginju zemlje, kao smrt ili zimu, kao pramajku ili kao ženu koja mlade uvodi u svijet odraslih.

U gustoj šumi, iza triput devet kraljevstava, stoji koliba koja se okreće na kokošjim nogama. Unutra, preko cijele peći, od jednog kuta do drugog, leži starica koštane noge i željeznih zubi. Kad netko uđe, nanjuši ga i kaže da miriše "ruski duh". Tako počinju mnoge ruske bajke, a starica se zove Baba Jaga.

Riječ baba u većini slavenskih jezika znači baka ili starica. Drugi dio imena, jaga, nema pouzdano tumačenje. Aleksandr Afanasjev u 19. stoljeću vezao ga je uz staru riječ za zmiju, a drugi istraživači uspoređuju ga s hrvatskom i srpskom riječi jeza, staročeškim jězě za vješticu i poljskim jędza za zlu ženu. Kod zapadnih Slavena živi srodan lik, Ježibaba.

Vasilisa i lubanje na plotu

Najpoznatija priča o Babi Jagi je Vasilisa Prekrasna. Umiruća majka ostavlja kćeri malu lutku i kaže joj da je hrani i pita za savjet kad bude u nevolji. Maćeha i polusestre jedne večeri namjerno ugase svijeću i šalju Vasilisu u šumu po vatru, k Babi Jagi, nadajući se da se neće vratiti.

Na putu kroz šumu Vasilisu pretječe jahač sav u bijelom, na bijelom konju, i svane. Zatim jahač u crvenom, i izađe sunce. Navečer stiže do kolibe. Plot oko nje napravljen je od ljudskih kostiju, na kolcima su lubanje, umjesto brave su usta s oštrim zubima. Prođe crni jahač i padne noć, a oči u lubanjama zasvijetle. Iz šume tada dolazi Baba Jaga u stupi, tjera je tučkom i metlom briše tragove.

Baba Jaga ne pojede djevojku odmah. Daje joj poslove, preteške za jednu osobu: počistiti dvorište, skuhati, prebrati žito zrno po zrno. Lutka ih noću obavlja umjesto nje. Kad Vasilisa pita tko su jahači, Baba Jaga objašnjava da su to vedri dan, crveno sunce i tamna noć, njezine vjerne sluge. Kad starica sazna da je Vasilisi pomagao majčin blagoslov, istjera je, jer blagoslovljeni ne smiju ostati u njezinoj kući. Ipak joj daje vatru: lubanju gorućih očiju na štapu. Kod kuće te oči spale maćehu i polusestre, a Vasilisa ostaje živa.

U toj priči Baba Jaga je istodobno prijetnja i sudac. Ona ne nagrađuje dobrotu jer je dobra, nego ispituje, a tko ispit prođe, odlazi s nečim čega prije nije imao.

Tri sestre i više lica

Baba Jaga ne izgleda jednako u svim pričama. Ruski folklorist Vladimir Propp primijetio je da opisi iz različitih bajki ne čine jednu dosljednu sliku. U nekim pričama pojavljuju se tri Babe Jage, sestre istog imena. U bajci Djevojka-car, koju je zapisao Afanasjev, junak Ivan obilazi sve tri: prve dvije ne znaju put i šalju ga dalje, a treća bi ga pojela da ga ne spasi ptica žar.

Istraživač folklora Andreas Johns, koji je o njoj napisao knjigu, opisuje je kao jedan od najupečatljivijih likova istočnoeuropskog folklora i naglašava njezinu dvosmislenost. Istraživači su u njoj, kako navodi, vidjeli oblak, mjesec, smrt, zimu, zmiju, pticu, boginju zemlje, pramajku, ženu koja uvodi mlade u svijet odraslih i još mnogo toga.

Dio istraživača kolibu na kokošjim nogama uspoređuje sa spremištima koja su ugrofinski narodi gradili u šumi na visokim panjevima s korijenjem, da do hrane ne dođu životinje. Takve su kućice male, dignute od zemlje i stoje daleko od sela, baš kao koliba iz bajke.

Od Lomonosova do filma

Prvi jasan pisani spomen Babe Jage nalazi se u Ruskoj gramatici Mihaila Lomonosova iz 1755. U popisu slavenskih bogova i bića, uz koje je naveo rimske parnjake, primjerice Peruna uz Jupitera, Baba Jaga stoji bez parnjaka, kao lik kojem u rimskoj mitologiji nema para.

Tada je već bila poznata iz lubaka, jeftinih drvoreza koji su se u Rusiji prodavali krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Na jednom od njih jaše svinju u boj protiv krokodila. Neki su istraživači u tome vidjeli šalu na račun Petra Velikog i njegove žene, a drugi prikaz šamanskog dvoboja.

U drugoj polovici 19. stoljeća Afanasjev je objavio golemu zbirku ruskih narodnih bajki, a Baba Jaga pojavljuje se u desecima njih. Oko 1900. slikar Ivan Bilibin ilustrirao je Vasilisu Prekrasnu, i njegova starica u stupi, s tučkom, među brezama i crvenim muharama, postala je slika koju mnogi i danas zamišljaju. U sovjetskim filmovima od 1940. glumio ju je glumac Georgij Miljar, a iz Rusije je otišla u bajke, stripove i filmove cijeloga svijeta.

Kronologija

  1. kraj 17. – početak 18. st.: Baba Jaga pojavljuje se na ruskim pučkim drvorezima, lubcima.
  2. 1755.: Mihail Lomonosov spominje je u Ruskoj gramatici, što je prvi jasan pisani spomen.
  3. druga polovica 19. st.: Aleksandr Afanasjev objavljuje zbirku ruskih narodnih bajki s mnogo priča o Babi Jagi.
  4. oko 1900.: Ivan Bilibin ilustrira bajku Vasilisa Prekrasna.
  5. 1916.: Izlazi engleski prijevod izbora Afanasjevljevih bajki, s pričom o Vasilisi.
  6. 1940.: Georgij Miljar prvi put glumi Babu Jagu u sovjetskom filmu Vasilisa Prekrasna.
  7. 2004.: Andreas Johns objavljuje knjigu o Babi Jagi kao dvosmislenoj majci i vještici.

Ključne osobe

  • Mihail Lomonosov: Ruski znanstvenik i pisac čija gramatika iz 1755. prvi jasno spominje Babu Jagu.
  • Aleksandr Afanasjev: Ruski sakupljač bajki koji je u 19. stoljeću objavio najveću zbirku ruskih narodnih priča.
  • Ivan Bilibin: Ruski slikar i ilustrator čije su slike Babe Jage iz oko 1900. postale uzor kasnijim prikazima.
  • Vladimir Propp: Ruski folklorist koji je primijetio da opisi Babe Jage iz različitih bajki ne čine dosljednu sliku.
  • Andreas Johns: Istraživač folklora, autor knjige o Babi Jagi iz 2004.

Što se zna

  1. Prvi jasan pisani spomen Babe Jage nalazi se u Ruskoj gramatici Mihaila Lomonosova iz 1755.
  2. U pričama se ponavljaju koliba na kokošjim nogama koja se okreće, drvena stupa, tučak i metla kojom briše tragove.
  3. U Afanasjevljevoj zbirci Baba Jaga se pojavljuje u više bajki, među njima u Vasilisi Prekrasnoj i Mariji Morevnoj.
  4. Baba Jaga se prikazuje na ruskim lubcima s kraja 17. i početka 18. stoljeća.
  5. Podrijetlo drugog dijela imena, jaga, nije pouzdano utvrđeno.

Otvorena pitanja

  • Je li Baba Jaga ostatak neke pretkršćanske boginje ili lik nastao u samim bajkama?
  • Što izvorno znači riječ jaga?
  • Je li koliba na kokošjim nogama nastala prema stvarnim spremištima ugrofinskih naroda?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Johns, A. (2004). Baba Yaga: The Ambiguous Mother and Witch of the Russian Folktale. New York: Peter Lang.
  • Afanasjev, A. N. Narodne ruske bajke, priče Vasilisa Prekrasna i Marija Morevna.

Izvori