Blago templara

U zoru 13. listopada 1307. kraljevi ljudi upali su u pariški Hram, najbogatiju kuću reda koji je bio bankar pola Europe. Od tada se pita gdje je završilo templarsko bogatstvo, a jedan zatvoreni templar tvrdio je da su ga pred uhićenje odnijela kola i osamnaest galija.

Ukratko

  • Templari su u 12. i 13. stoljeću bili jedan od najbogatijih redova u Europi: imali su posjede od Engleske do Hrvatske, čuvali novac kraljeva i hodočasnika i posuđivali ga vladarima.
  • Francuski kralj Filip IV. Lijepi dao ih je uhititi 13. listopada 1307., a papa Klement V. ukinuo je red 1312. i njegovu imovinu dodijelio ivanovcima.
  • Na saslušanju je templar Jean de Châlons rekao da je čuo kako je jedan zapovjednik reda unaprijed doznao za uhićenja i pobjegao s pedeset konja i osamnaest galija, i na toj se rečenici temelji većina priča o skrivenom blagu.
  • Blago se tražilo u Gisorsu, Rennes-le-Châteauu, Škotskoj i na otoku Oak, ali nijedna potraga nije našla ništa što se može povezati s templarima.

Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama osnovan je u Jeruzalemu 1119. kako bi štitio hodočasnike na putu do svetih mjesta. Vitezovi su se zavjetovali na siromaštvo, ali je red kao cjelina brzo postao bogat. Plemići su mu darovali zemlju, mlinove i cijela sela, a u hrvatskim krajevima držao je Vranu, Senj i posjede do Slavonije.

Bankari s crvenim križem

Kako je red imao kuće od Engleske do Svete zemlje, mogao je čuvati i prenositi novac. Hodočasnik je u Parizu mogao ostaviti novac i dobiti pisanu potvrdu, a na drugom kraju puta podići iznos u templarskoj kući. Vladari su kod templara držali riznice i od njih posuđivali. Pariški Hram, utvrđeni sklop s visokom kulom na desnoj obali Seine, bio je sjedište reda u Francuskoj i jedno od najvažnijih novčarskih mjesta u zemlji.

Nakon pada Akre 1291. križarske države u Svetoj zemlji nestale su, a red je izgubio svoju glavnu svrhu. Ostali su posjedi, novac i povlastice, i sve više neprijatelja.

Petak trinaestoga

U petak 13. listopada 1307. kraljevi službenici istodobno su uhitili templare diljem Francuske, među njima i velikog meštra Jacquesa de Molaya. Filip IV. Lijepi bio je u stalnim novčanim neprilikama i dugovao je redu velike svote. Templare su optužili za hereziju, odricanje od Krista i nedolične obrede, a mnogi su priznanja dali pod mučenjem i poslije ih povukli.

Papa Klement V. pokušao je postupak preuzeti u svoje ruke. Godine 1308. u Chinonu su papini izaslanici saslušali vodstvo reda i dali mu odrješenje. Taj dokument, poznat kao pergamena iz Chinona, ponovno je pronašla povjesničarka Barbara Frale 2001. u Vatikanskom tajnom arhivu. Ipak, pod pritiskom francuskog kralja papa je 1312. na saboru u Vienneu ukinuo red, a bulom Ad providam njegovu imovinu dodijelio ivanovcima. Jacques de Molay spaljen je u Parizu 1314.

Osamnaest galija

Kad su kraljevi ljudi ušli u Hram, nisu našli neku veliku skrivenu riznicu. Imovina reda bila je većinom u zemlji, zgradama i prihodima, a ne u kovčezima zlata. Ipak, u zapisnicima saslušanja ostala je jedna rečenica koja je pokrenula stoljeća nagađanja. Templar Jean de Châlons iskazao je da je čuo kako je Gérard de Villiers, zapovjednik reda u Francuskoj, unaprijed doznao za uhićenja i pobjegao s pedeset konja i osamnaest galija.

Iz te rečenice kasniji su pisci izveli priču o floti koja je iz luke La Rochelle odvezla blago Hrama nekamo daleko: u Škotsku, Portugal ili čak preko oceana. Povjesničarka Helen Nicholson upozorava da red vjerojatno nije imao više od nekoliko vlastitih galija i da je za prijevoz uglavnom unajmljivao trgovačke brodove. Nema ni zapisa o tolikoj floti u La Rochelleu.

Gisors i ostala mjesta

Najpoznatija potraga vodila se u Normandiji. Roger Lhomoy, bivši vodič u dvorcu Gisors, tvrdio je da je 1946. kopajući ispod kule naišao na podzemnu kapelu s kamenim sarkofazima i željeznim kovčezima. Priču je proširio pisac Gérard de Sède knjigom Les Templiers sont parmi nous iz 1962., na kojoj je surađivao Pierre Plantard, osnivač udruge Priorat Siona. Službeno iskapanje u šezdesetima nije našlo ni kapelu ni kovčege.

Templarsko blago kasnije je povezivano s gotovo svakom velikom pričom o skrivenom blagu: s bogatstvom župnika iz Rennes-le-Châteaua, s jamom na otoku Oak u Kanadi, s kapelom Rosslyn u Škotskoj, sagrađenom više od stotinu godina nakon ukidanja reda, i sa svetim gralom. Te veze dolaze iz knjiga i romana 20. stoljeća, a ne iz srednjovjekovnih izvora.

Povjesničari uglavnom smatraju da je najveći dio templarskog bogatstva doista prešao ivanovcima, a dio je završio kod kraljeva i plemića koji su prisvojili posjede prije nego što su ih predali. Gdje je završio pokretni novac pariškog Hrama i je li ga uopće bilo mnogo, iz sačuvanih dokumenata ne može se točno reći.

Kronologija

  1. 1119.: U Jeruzalemu je osnovan red templara.
  2. 1291.: Pad Akre, posljednjeg križarskog uporišta u Svetoj zemlji.
  3. 13. listopada 1307.: Templari su uhićeni diljem Francuske.
  4. kolovoz 1308.: Papini izaslanici u Chinonu saslušavaju vodstvo reda i daju mu odrješenje.
  5. 1312.: Papa Klement V. ukida red, a njegovu imovinu dodjeljuje ivanovcima.
  6. 1314.: Jacques de Molay spaljen je u Parizu.
  7. 1946.: Roger Lhomoy tvrdi da je ispod dvorca Gisors pronašao podzemnu kapelu.
  8. 1962.: Gérard de Sède objavljuje knjigu Les Templiers sont parmi nous.
  9. 2001.: Barbara Frale pronalazi pergamenu iz Chinona u Vatikanskom arhivu.

Ključne osobe

  • Jacques de Molay: Posljednji veliki meštar templara, spaljen 1314.
  • Filip IV. Lijepi: Francuski kralj koji je 1307. dao uhititi templare.
  • Klement V.: Papa koji je 1312. ukinuo red templara.
  • Jean de Châlons: Templar koji je na saslušanju spomenuo bijeg s pedeset konja i osamnaest galija.
  • Gérard de Villiers: Zapovjednik reda u Francuskoj za kojeg se tvrdilo da je pobjegao prije uhićenja.
  • Roger Lhomoy: Bivši vodič koji je tvrdio da je ispod dvorca Gisors našao skrivenu kapelu.
  • Gérard de Sède: Francuski pisac koji je proširio priču o blagu u Gisorsu.
  • Barbara Frale: Talijanska povjesničarka koja je 2001. pronašla pergamenu iz Chinona.

Što se zna

  1. Templari su bili bogat red koji je čuvao novac i posuđivao ga vladarima, a pariški Hram bio je njegovo sjedište u Francuskoj.
  2. Templari su u Francuskoj uhićeni 13. listopada 1307., a red je ukinut 1312.
  3. Imovina reda dodijeljena je ivanovcima, a dio su prije toga prisvojili kraljevi i plemići.
  4. Jean de Châlons na saslušanju je spomenuo bijeg Gérarda de Villiersa s pedeset konja i osamnaest galija, ali to je prepričao kao nešto što je čuo.
  5. Službeno iskapanje u Gisorsu nije potvrdilo tvrdnje Rogera Lhomoya.
  6. Veze templara s Rosslynom i Rennes-le-Châteauom pojavljuju se tek u knjigama 20. stoljeća.

Otvorena pitanja

  • Je li Gérard de Villiers doista pobjegao i je li sa sobom išta odnio?
  • Koliko je novca uopće bilo u pariškom Hramu u listopadu 1307.?
  • Koliki je dio pokretne imovine reda nestao prije nego što su je preuzeli ivanovci?

Teorije

  • Velikog skrivenog blaga nije bilo, a bogatstvo reda prešlo je ivanovcima, kraljevima i plemićima
  • Dio blaga odvezen je brodovima prije uhićenja i skriven izvan Francuske
  • Blago je zakopano negdje u Francuskoj, primjerice u Gisorsu
  • Pokretni novac potrošen je ili razgrabljen u prvim mjesecima nakon uhićenja i nikad nije zapisan

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Barber, M. (2006). The Trial of the Templars. 2. izdanje. Cambridge University Press.
  • Nicholson, H. (2001). The Knights Templar: A New History. Sutton.

Izvori