Foo fighteri

U jesen 1944. saveznici su se borili na granici Njemačke. Američka 415. eskadrila noćnih lovaca letjela je s uzletišta kraj Dijona u istočnoj Francuskoj, u dvosjedima Bristol Beaufighter, britanskim noćnim lovcima s radarom. Posadu su činili pilot i radarski operater, a zadatak im je bio noću loviti njemačke zrakoplove i napadati ciljeve iza bojišnice.

Narančasta svjetla uz krilo

Krajem studenoga 1944. jedna je posada te eskadrile letjela uz Rajnu sjeverno od Strasbourga. Pilot Edward Schlueter, radarski operater Donald J. Meiers i obavještajni časnik Fred Ringwald, koji je letio s njima, opisali su osam do deset jarko narančastih svjetala uz lijevo krilo, koja su velikom brzinom letjela kroz zrak. Ni zrakoplovni radar ni kontrola na zemlji nisu pokazivali ništa u blizini.

Takvih je prijava ubrzo bilo sve više. Piloti su svjetla opisivali kao vatrene kugle, crvene, bijele ili narančaste, ponekad nalik žaruljicama na božićnom drvcu. Govorili su da lete uz zrakoplov, kao u formaciji, da naglo skreću i nestaju i da ih se ne može prestići ni oboriti. Nikoga nisu napala.

Ime iz stripa

Meiers je bio iz Chicaga i redovito je čitao strip Smokey Stover Billa Holmana, koji je izlazio u listu Chicago Tribune. Glavni junak bio je vatrogasac, a strip je bio pun besmislene riječi "foo" i šale "gdje je foo, tamo je vatra". Prema sjećanju Freda Ringwalda, Meiers je nakon jednog leta 27. studenoga uzrujano bacio strip na stol i svjetla nazvao, uz psovku, foo fighterima. Ime se zadržalo, a kad je u prosincu u eskadrilu došao dopisnik agencije Associated Press, izraz je očišćen od psovke i ušao u novine.

Slična su svjetla viđena i ranije. Posade britanskog ratnog zrakoplovstva prijavljivale su svjetla koja prate zrakoplove još od 1942., a britanski bombarderi nad Balkanom od proljeća 1944. Prve američke prijave potječu iz početka listopada 1944. od druge eskadrile noćnih lovaca u Belgiji, čije su posade svjetla isprva smatrale novim njemačkim raketnim lovcima.

Novo njemačko oružje

Dana 13. prosinca 1944. savezničko vrhovno zapovjedništvo u Parizu objavilo je priopćenje u kojem se pojava opisuje kao novo njemačko oružje, a The New York Times objavio ga je sljedećeg dana. Časopis Time u izdanju od 15. siječnja 1945. pisao je o "foo-fighteru" i navodio da vatrene kugle već više od mjesec dana prate američke noćne lovce.

Ringwald je u prosincu 1944. i siječnju 1945. sastavio izvješće o četrnaest odvojenih događaja i poslao ga nadređenima. Pitanje je stiglo do britanskog ministarstva zrakoplovstva, koje je u ožujku 1945. odgovorilo da su i posade britanskih bombardera prijavljivale slične pojave, da su neke možda bile njemački mlazni lovci, a ostale protuzračne rakete, ali da je cijela stvar i dalje nejasna. Nakon rata američki su obavještajci ispitali skupinu njemačkih znanstvenika, inženjera i bivših visokih časnika Luftwaffea. Nitko od njih nije znao za tajno oružje koje bi objasnilo svjetla, a pokazalo se da su slična svjetla viđali i njemački i japanski piloti.

Što su piloti vidjeli

Nad Tihim oceanom posade su opisivale nešto drukčije: veliku vatrenu kuglu koja je visjela na nebu i ponekad pratila zrakoplov. Neki su je povezivali s japanskim zapaljivim balonima koji su tada puštani prema Sjevernoj Americi.

Za europska svjetla predlagana su različita objašnjenja: vatra svetog Elma, električni sjaj na vrhovima krila; kuglasta munja; odrazi svjetla na kristalima leda; svjetla vlastitih ili tuđih zrakoplova i protuzračne rakete. Američka mornarica u travnju 1945. pokrenula je istraživanje varki vida i gubitka orijentacije kod pilota u noćnom letu, jer su noćni piloti prijavljivali mnogo neobičnih pojava. Znanstveno vijeće koje je 1953. za CIA-u proučavalo izvješća o NLO-ima, poznato kao Robertsonovo vijeće, spomenulo je foo fightere kao primjer pojave koja nije bila opasna i zapisalo da bi ih, da je izraz "leteći tanjur" postojao tijekom rata, zvali tako.

Foo fighteri ostali su most između starih zapisa o neobičnim svjetlima i suvremenih viđenja NLO-a. O njima piše i motiv Svjetla na nebu kroz povijest u ovom atlasu, koji ih stavlja uz slična svjetla iz drugih stoljeća i kultura. Zbog sličnosti s opisima američkih vojnih pilota u 21. stoljeću, neki istraživači danas ih spominju kao najraniji primjer takvih susreta.