Malahijino proročanstvo o papama

Popis od 112 kratkih latinskih geslâ trebao bi opisati svakog papu od 1143. do kraja svijeta, a posljednji je "Petar Rimljanin". Za neke je to viđenje irskog sveca iz 12. stoljeća, a za druge tekst koji je nastao tek oko 1590.

Ukratko

Proročanstvo o papama pripisuje se svetom Malahiji, nadbiskupu Armagha u Irskoj, koji je umro 1148., a sastoji se od 112 kratkih latinskih geslâ.
Prvi ga je objavio benediktinac Arnold Wion 1595., gotovo četiri i pol stoljeća nakon Malahijine smrti; ranije se nigdje ne spominje.
Gesla za pape do 1590. vrlo su točna i ponavljaju čak i pogreške iz povijesti papa Onofrija Panvinija iz 1557., dok su kasnija nejasnija.
Posljednje geslo, "Petar Rimljanin", tumači se kao papa posljednjih vremena; nakon smrti pape Franje 2025. tumačenja su se ponovno umnožila.

Malahija (irski Máel Máedóc Ua Morgair) bio je reformator irske Crkve u 12. stoljeću i nadbiskup Armagha. Godine 1139. putovao je u Rim, a na putu se zadržao u opatiji Clairvaux u Francuskoj, gdje je upoznao opata Bernarda. Na drugom putovanju umro je u Clairvauxu 1148. Bernard iz Clairvauxa napisao je njegov životopis, u kojem opisuje Malahijina čuda i dar proricanja. O papama u njemu nema ni riječi.

Knjiga iz 1595.

Benediktinac Arnold Wion, rođen u Douaiju u današnjoj Francuskoj, 1595. objavio je opsežnu povijest benediktinskog reda pod naslovom Lignum vitae (Drvo života). U dijelu o poznatim benediktincima donio je i popis koji pripisuje Malahiji, uz napomenu da ga dotad nije vidio tiskanog. Popis počinje papom Celestinom II., izabranim 1143., i ima 112 gesala, svako od nekoliko riječi.

Uz gesla za pape do Urbana VII. (1590.) Wion je dodao tumačenja i pripisao ih dominikancu i povjesničaru Alfonsu Chacónu (latinski Ciacconius). Kako su gesla povezana s papama, vidi se na primjeru Celestina II., koji je rođen u Città di Castellu na Tiberu: njegovo geslo je Ex castro Tiberis, "iz utvrde na Tiberu". Geslo često aludira na grb, rodno mjesto, ime ili kardinalski naslov pape.

Kraj popisa

Posljednji dio nije geslo nego kratak tekst. Prevedeno, on kaže da će u posljednjem progonu Svete Rimske Crkve vladati Petar Rimljanin, koji će pasti stado u mnogim nevoljama, nakon čega će grad na sedam brežuljaka biti razoren i strašni Sudac sudit će narodu.

Benedikt XVI. (2005.–2013.) po redu odgovara pretposljednjem geslu, Gloria olivae (slava masline). Kad je 2013. izabran papa Franjo, mnogi su ga proglasili "Petrom Rimljaninom". Franjo je umro 21. travnja 2025., a u svibnju 2025. izabran je Lav XIV. Tumači koji vjeruju u proročanstvo odgovaraju da tekst ne kaže da Petar dolazi odmah nakon Gloria olivae. Katolička enciklopedija iz 1911. to je navela kao mogućnost: između pretposljednjeg i posljednjeg pape moglo bi biti koliko god papa.

Pogreške koje otkrivaju

Već u 17. stoljeću pojavile su se sumnje. Francuski isusovac Claude-François Ménestrier 1694. tvrdio je da tumačenja ne potječu od Chacóna. Istraživači su poslije primijetili da gesla i Wionova tumačenja vjerno prate povijest papa koju je 1557. objavio augustinac Onofrio Panvinio, pa ponavljaju i njegove pogreške. Gesla za pape prije 1590. odnose se na konkretne pojedinosti, a ona za kasnije pape tako su općenita da se mogu povezati s mnogo toga.

Zato kritičari zaključuju da je popis sastavljen oko 1590. Najpoznatije objašnjenje, koje je iznio francuski svećenik Louis Moréri, povezuje ga s konklavom 1590. Pristaše kardinala Girolama Simoncellija, biskupa Orvieta, navodno su širile popis jer geslo Ex antiquitate Urbis (iz starine grada) podsjeća na latinsko ime Orvieta, "stari grad". Simoncelli nije izabran, a pismo iz 1587. koje spominje proročanstvo dovodi to objašnjenje u pitanje.

Kako ga brane

Zagovornici odgovaraju na više načina. Francuski opat Joseph Cucherat u 19. stoljeću tvrdio je da je Malahija popis predao papi Inocentu II. 1139. i da je dokument stoljećima ležao zaboravljen u arhivima dok nije pronađen 1590. Drugi ističu gesla koja su se poklopila nakon 1595., primjerice Lumen in caelo (svjetlo na nebu) za Lava XIII., čiji je grb imao komet, ili Peregrinus apostolicus (apostolski hodočasnik) za Pija VI., koji je umro u izgnanstvu u Francuskoj.

Crkva proročanstvo nikad nije prihvatila kao dio nauka. Za mnoge katolike ono je zanimljivost iz povijesti, a za neke ozbiljno upozorenje o posljednjim vremenima.

Kronologija

1139.: Malahija putuje u Rim i usput upoznaje Bernarda iz Clairvauxa.
1143.: Izabran je Celestin II., prvi papa na popisu.
1148.: Malahija umire u Clairvauxu.
1557.: Onofrio Panvinio objavljuje povijest papa čije se pogreške ponavljaju u proročanstvu.
1590.: Konklava nakon smrti Urbana VII., s kojom se povezuje nastanak popisa.
1595.: Arnold Wion objavljuje popis u knjizi Lignum vitae.
1694.: Claude-François Ménestrier osporava autorstvo tumačenja.
1911.: Katolička enciklopedija iznosi argumente za i protiv autentičnosti.
2005.–2013.: Pontifikat Benedikta XVI., kojemu odgovara geslo Gloria olivae.
21. travnja 2025.: Umire papa Franjo.

Ključne osobe

Malahija: Nadbiskup Armagha iz 12. stoljeća kojemu se pripisuje proročanstvo.
Bernard iz Clairvauxa: Opat i svetac koji je napisao Malahijin životopis, bez spomena proročanstva.
Arnold Wion: Benediktinac koji je 1595. prvi objavio popis.
Alfonso Chacón: Dominikanac i povjesničar kojemu je Wion pripisao tumačenja gesala.
Onofrio Panvinio: Augustinac čija je povijest papa iz 1557. poslužila kao predložak.
Girolamo Simoncelli: Kardinal i biskup Orvieta s čijom se kandidaturom 1590. povezuje nastanak popisa.
Claude-François Ménestrier: Francuski isusovac koji je 1694. osporio autorstvo tumačenja.

Što se zna

Popis ima 112 gesala, od Celestina II. (1143.) nadalje, i završava tekstom o Petru Rimljaninu.
Prvi put je objavljen 1595. u knjizi Lignum vitae Arnolda Wiona.
Bernard iz Clairvauxa, Malahijin suvremenik i životopisac, ne spominje proročanstvo.
Gesla i tumačenja do 1590. podudaraju se s Panvinijevom poviješću papa iz 1557., uključujući njezine pogreške.
Crkva proročanstvo nikad nije službeno prihvatila.

Što tvrde zagovornici

Šutnja izvora može se objasniti time što je rukopis stoljećima ležao zaboravljen u arhivu.
Neka gesla nakon 1595. upadljivo odgovaraju papama, primjerice Lumen in caelo za Lava XIII.
Tekst ne kaže da Petar Rimljanin dolazi odmah nakon Gloria olivae, pa se ne može reći da je proročanstvo promašilo.
Ugledni crkveni pisci, poput Cornelija a Lapidea, ozbiljno su razmatrali proročanstvo.

Što kažu kritičari

Nema nijednog spomena popisa prije 1595., iako su ga mnogi autori o papama morali vidjeti.
Ponavljanje Panvinijevih pogrešaka pokazuje da je autor prepisivao iz knjige iz 1557.
Gesla prije 1590. točna su i konkretna, a kasnija općenita, što je znak proročanstva sastavljenog nakon događaja.
Za gotovo svako geslo nakon 1590. tumači su morali tražiti vrlo daleke veze s papom.

Otvorena pitanja

Tko je i s kojim ciljem sastavio popis?
Spominje li pismo iz 1587. doista isti tekst, i ako da, kako se to slaže s konklavom 1590.?