Meteor iznad Čeljabinska

Čeljabinsk je industrijski grad s više od milijun stanovnika na istočnoj strani Urala. Ujutro 15. veljače 2013. sunce je ondje izašlo tek nekoliko minuta ranije, kad se na nebu pojavilo drugo svjetlo.

Svjetlo jače od Sunca

U 9 sati i 20 minuta po mjesnom vremenu, odnosno u 3 i 20 po svjetskom, nebom se pod plitkim kutom kretala blještava vatrena kugla. Bila je toliko sjajna da je nakratko bacala oštre sjene, a neki su promatrači osjetili toplinu na licu. Iza nje ostao je dugačak, debeo trag dima, koji se raspao u dvije pruge. Svjetlo su vidjeli ljudi u nekoliko ruskih oblasti i u susjednom Kazahstanu.

Svjedoci su prolaz snimili u neviđenom broju. U Rusiji su mnogi vozači imali kamere na upravljačkoj ploči, a nadzorne kamere bile su na zgradama i ulicama. Upravo su te snimke poslije omogućile znanstvenicima da izračunaju putanju, brzinu i visinu eksplozije točnije nego za ijedan raniji događaj te vrste.

Udarni val

Tijelo je u atmosferu ušlo brzinom od oko 19 kilometara u sekundi. Zbog trenja i tlaka zraka počelo se raspadati, a najveći bljesak dogodio se na visini od oko 30 kilometara. Takva zračna eksplozija većinu energije predaje zraku. Udarni val putovao je do tla nekoliko desetaka sekundi do nekoliko minuta, ovisno o udaljenosti.

Mnogi su ljudi u međuvremenu prišli prozorima da vide neobičan trag na nebu. Kad je val stigao, prozori su se razletjeli. Prema podacima koje su objavili Olga Popova i suradnici, oštećeno je oko 7200 zgrada u šest gradova, a 1491 osoba zatražila je liječničku pomoć, najčešće zbog ozljeda od stakla. Urušio se dio krova jedne tvornice cinka. Nitko nije poginuo. Vlasti su žurno organizirale popravke, jer su temperature bile ispod ništice.

Infrazvučne postaje, postavljene diljem svijeta za otkrivanje nuklearnih pokusa, zabilježile su eksploziju čak i na Antarktici. Peter Brown i suradnici iz tih su zapisa izračunali energiju od oko 500 kilotona. Bila je to najveća poznata eksplozija svemirskog tijela u atmosferi od Tunguske 1908.

Rupa u ledu

Na zaleđenom jezeru Čebarkul, sedamdesetak kilometara zapadno od Čeljabinska, istog je dana pronađena rupa u ledu široka oko šest metara. Ronioci su mjesecima pretraživali mulj na dnu. Dana 16. listopada 2013. iz jezera je izvađen najveći poznati komad meteorita; s ulomcima koji su se od njega odlomili težio je oko 654 kilograma. Diljem snijegom prekrivenih polja ljudi su skupili tisuće manjih komada.

Analize su pokazale da je riječ o običnom hondritu, najčešćoj vrsti kamenog meteorita, s mnogo pukotina nastalih u nekom davnom sudaru. Te su pukotine vjerojatno razlog zašto se tijelo raspalo visoko u atmosferi, umjesto da udari u tlo kao cjelina.

Zašto ga nitko nije vidio

Istog je dana, šesnaestak sati poslije, pokraj Zemlje prošao veći asteroid 2012 DA14, poslije nazvan 367943 Duende, o kojem su mediji izvještavali danima unaprijed. Mnogi su se odmah zapitali jesu li dva tijela povezana. Izračuni putanja pokazali su da nisu: kretala su se posve različitim putanjama i s različitih strana.

Čeljabinski asteroid nije opažen prije udara jer je dolazio iz smjera blizu Sunca, gdje teleskopi ne mogu promatrati. Jiří Borovička i suradnici izračunali su da je kružio oko Sunca putanjom koja siječe Zemljinu i da je putanjom sličan asteroidu 1999 NC43, pa su pretpostavili da bi mogli biti dijelovi istog tijela. Peter Brown i suradnici upozorili su da tijela promjera dvadesetak metara udaraju u Zemlju češće nego što se dotad mislilo.

Događaj je potaknuo novu pozornost prema zaštiti od asteroida i pretraživanju neba u potrazi za manjim tijelima na putanjama blizu Zemlje.