Most u Overtounu

Most Overtoun prelazi duboku, gusto obraslu guduru potoka Overtoun Burn na prilazu kući Overtoun, viktorijanskom dvorcu iznad grada Dumbartona, zapadno od Glasgowa. Izgrađen je 1895. za industrijalca Johna Campbella Whitea, koji je dvije godine ranije dobio naslov baruna Overtouna. Projektirao ga je krajobrazni arhitekt Henry Ernest Milner. Most ima tri luka od grubo klesanog kamena, a ispod srednjeg, najvećeg, teče potok. Šetnica preko njega omiljena je mjesnim stanovnicima koji ondje šeću pse.

Psi koji skaču

Od sredine 20. stoljeća s mosta su, prema svjedocima, počeli skakati psi. Opisi su slični: pas mirno hoda uz vlasnika, a onda se naglo trgne, skoči na kameni zid mosta i preskoči ga. Pad je dug oko petnaest metara, na kamenje i grmlje uz potok. Neki psi uginu, drugi prežive teško ozlijeđeni. Pojedini vlasnici pričaju da se njihov pas, nakon što je preživio, vratio na most i ponovno skočio.

Koliko je pasa skočilo, ne zna se pouzdano, jer nitko nije vodio službene popise. Mjesni istraživači procjenjuju da ih je bilo više od tristo, a britanski tabloidi navode i šest stotina. Najčešće se navodi da je uginulo najmanje pedesetak. O mostu su se više počeli zanimati mediji od 2005., kad je u nekoliko mjeseci skočilo više pasa zaredom, a od tada o njemu pišu novine diljem svijeta.

Dva podatka čine priču zagonetnom. Prvo, psi skaču gotovo uvijek s istog dijela mosta, na istoj strani. Drugo, među njima je mnogo pasa dugačke njuške, poput labradora, retrivera, ovčara i španijela, pasmina koje se jako oslanjaju na njuh.

Istraga s pseće visine

Godine 2005. škotsko društvo za zaštitu životinja SSPCA pozvalo je dvojicu stručnjaka da istraže most: psihologa za pse Davida Sandsa i stručnjaka za staništa životinja Davida Sextona. Hodali su mostom sa psima na povodcu i pokušali ga doživjeti onako kako ga doživljava pas, kroz ono što vidi, čuje i njuši.

Sands je isključio pomisao da psi namjerno skaču u smrt. Zamijetio je da je zid mosta za psa previsok da bi vidio što je iza njega: s njegove visine gudura izgleda kao ravno tlo prekriveno vrhovima drveća. Sexton je ispod mosta, na strani s koje psi najčešće skaču, pronašao gnijezda miševa, vjeverica i tragove kuna, koje ostavljaju jak miris. U pokusu sa spremnicima mirisa, prema izvješćima, sedam od deset pasa odmah je potrčalo prema mirisu kune. Zaključili su da psa vjerojatno privuče jak miris kune, koji mu toliko zaokupi pažnju da ne primijeti dubinu iza zida.

Bob Hill, svećenik koji je godinama živio u kući Overtoun, rekao je 2019. za The New York Times da je i sam vidio uznemirene pse kako padaju s mosta. Vjeruje da ih privlače mirisi kuna i drugih životinja u guduri, a kad skoče na zid, koji se prema vrhu sužava, ne mogu se zadržati i prevale se preko njega.

Zašto baš ovaj most

Objašnjenje mirisom ne uvjerava sve. Jedan mjesni lovac, koji u kraju živi desetljećima, tvrdio je da kuna ondje uopće nema. Drugi pitaju zašto psi ne skaču s drugih mostova ispod kojih žive iste životinje, kojih u Britaniji ima mnogo. Kritičari dodaju da nitko nije sustavno usporedio Overtoun s drugim mostovima ni pratio pse kroz duže vrijeme.

Dio mjesnih stanovnika pojavu tumači nadnaravno. U kraju se priča o Bijeloj dami iz Overtouna, duhu žene koji se navodno pojavljuje u blizini kuće, a neki vjeruju da životinje osjećaju ono što ljudi ne mogu. Glasgowski nastavnik vjeronauka i filozofije Paul Owens, koji je pojavu istraživao jedanaest godina i o njoj napisao knjigu, zaključio je da je uzrok duhovne naravi. Znanstvenici se s tim ne slažu, ali ni sami nemaju dokaz koji bi zatvorio pitanje. Vlasnicima se zato savjetuje jednostavno: preko mosta pse voditi na povodcu.