Kralj Petar i bitka na Gvozdu

U školskim knjigama zove se Petar Svačić i pogiba 1097. na Gvozdu kao posljednji hrvatski kralj. Prezime mu je, čini se, nastalo zbog pogrešnog čitanja jednog rukopisa, za planinu se ne zna točno koja je, a o ugovoru koji je uslijedio povjesničari raspravljaju od 1844.

Ukratko

Nakon smrti kralja Zvonimira 1089. i Stjepana II. hrvatsko prijestolje bilo je sporno; vladar Petar, sa sjedištem u Kninu, vjerojatno je vladao samo središnjom Hrvatskom i poginuo 1097. u borbi s vojskom ugarskog kralja Kolomana.
Jedini pouzdan spomen Petra je iz ugarske kronike Šimuna Kezaija iz 13. stoljeća; ne zna se ni je li bio okrunjen, a prezime Svačić ušlo je u historiografiju zbog pogrešnog čitanja Supetarskog kartulara.
Za Gvozd se dugo mislilo da je današnja Petrova gora na Kordunu, ali ta se planina do 1445. zvala drukčije, pa dio povjesničara bitku smješta na Kapelu ili drugdje.
Koloman je okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije 1102. u Biogradu; bilješka Pacta conventa o njegovu dogovoru s dvanaest hrvatskih plemena sačuvana je u rukopisu iz 14. stoljeća, a o njezinoj se vjerodostojnosti raspravlja od 1844.

Malo koji događaj iz hrvatskog srednjeg vijeka toliko je poznat, a tako slabo zabilježen. Slika Otona Ivekovića iz 1894., na kojoj kralj leži mrtav među gavranovima, ušla je u čitanke i udžbenike. Iza nje stoji nekoliko rečenica iz kronika napisanih stoljeće i više nakon bitke.

Prazno prijestolje

Kralj Dmitar Zvonimir umro je 1089. bez živog sina. Naslijedio ga je Stjepan II., posljednji Trpimirović, koji je ubrzo umro. Zvonimirova udovica Jelena Lijepa bila je sestra ugarskog kralja Ladislava I., koji je 1091. prodro prema moru. Dio hrvatskih velikaša nije htio Arpadoviće na prijestolju.

U tim nemirnim godinama na vlast je došao Petar. Hrvatska enciklopedija navodi da se ne znaju točne godine njegove vladavine ni je li bio okrunjen. Prijestolnica mu je bila u Kninu, a vjerojatno je vladao samo središnjom Hrvatskom. Podatak da je izabran 1093. često se navodi, ali nema pouzdan izvor.

Prezime iz pogrešnog čitanja

Ime Petar Svačić dolazi iz Supetarskog kartulara, zbirke srednjovjekovnih isprava. U njemu je zapis, dopisan u 14. stoljeću, da je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačića. Povjesničar Franjo Rački u 19. stoljeću pročitao je ime kao Svačić i poistovjetio bana s kraljem. To ime ušlo je u historiografiju i javnost, iako Hrvatska enciklopedija upozorava da zapis nije dovoljno pouzdan za takvo poistovjećivanje. I pokušaj Ferde Šišića da kralja Petra poveže sa Slavčevim nećakom Petrom Slavenom smatra se neuspjelim.

Jedini pouzdan spomen kralja Petra nalazi se u ugarskoj kronici Šimuna de Keze (Kezaija) iz 13. stoljeća. Kronika kaže da je Koloman Petra porazio i ubio u planinama koje se zovu Gozd.

Gora koja je promijenila ime

Gvozd je u srednjem vijeku bio široko gorsko područje u Gorskom kotaru i Lici, granica između Kraljevine Hrvatske i Dalmacije i Slavonije. Prvi zapis da se planina zove po poginulom vladaru Petru donosi anonimni notar ugarskog kralja Bele III. s kraja 12. stoljeća. U ispravama do 1522. spominje se kao Željezna planina, Gvozd i Petrov Gvozd. Poslije su ljudi to područje prema kapeli sv. Nikole počeli zvati Kapela.

Tradicionalna historiografija smatrala je da je Gvozd današnja Petrova gora na Kordunu, gdje danas stoji spomen-ploča. No ta se planina do 1445. zvala Slatska gora, a pod novim se imenom prvi put javlja 1536. Zato dio povjesničara bitku smješta na Malu ili Veliku Kapelu, a neki čak na Zrinsku goru. Ivo Goldstein objavio je 1994. rad o mjestu bitke na Gvozdu, a pitanje ni danas nije riješeno. Ne zna se ni koliko je vojnika sudjelovalo; brojka od oko 5000 ugarskih vojnika ne može se potvrditi.

Ugovor s dvanaest plemena

Koloman je nakon pobjede 1097. napredovao do mora, ali se 1099. morao vratiti u Ugarsku, koju su napali Kumani i Rusi. Za kralja Hrvatske i Dalmacije okrunjen je u Biogradu 1102., što bilježi kartular samostana sv. Marije u Zadru. Od tada su se Arpadovići nazivali kraljevima Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, a zajednica dviju zemalja pod istim kraljem trajala je u raznim oblicima do 1918.

Kako je do krunidbe došlo, govori bilješka poznata kao Pacta conventa. Sačuvana je kao dodatak trogirskom rukopisu Tome Arhiđakona nastalom 1380-ih. Prema njoj, predstavnici dvanaest hrvatskih plemena sklopili su s Kolomanom dogovor: mirno će uživati svoje posjede, neće plaćati porez, a kralju će služiti vojsku pod određenim uvjetima. Hrvatsko plemstvo stoljećima se na nju pozivalo kao na dokaz da Hrvatska nije osvojena nego je kralja prihvatila dogovorom.

Godine 1844. mađarski povjesničar István Horváth ustvrdio je da je bilješka krivotvorina i da je Ugarska Hrvatsku osvojila silom. Rasprava je imala političku težinu sve do 1918., jer je o njoj ovisilo tumačenje položaja Hrvatske u ugarskoj kruni, a sudjelovali su u njoj hrvatski, mađarski i austrijski povjesničari i pravnici. Već tada su oprezniji hrvatski autori upozoravali da to nije međudržavni ugovor nego bilješka nastala na temelju drugih izvora. Poslije 1918. rasprava je izgubila politički naboj. Nada Klaić smatrala je da ustanova dvanaest plemena nije mogla nastati prije sredine 14. stoljeća, a Stjepan Antoljak branio je vjerodostojnost. Noviji povjesničari, među njima Tomislav Raukar, Ivo Goldstein i Neven Budak, uglavnom je ne smatraju vjerodostojnim dokumentom, ali ostavljaju mogućnost da je neki dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom doista postojao.

Kronologija

1089.: Umire kralj Dmitar Zvonimir.
1091.: Ugarski kralj Ladislav I. prodire u Hrvatsku.
Oko 1093.: Petar dolazi na vlast sa sjedištem u Kninu.
1095.: Koloman je okrunjen za ugarskog kralja.
Travanj ili svibanj 1097.: Petar gine u borbi s Kolomanovom vojskom na Gvozdu.
1099.: Koloman se vraća u Ugarsku zbog napada Kumana i Rusa.
1102.: Koloman je u Biogradu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije.
Kraj 12. stoljeća: Anonimni notar Bele III. piše da se planina zove po Petru.
1380-e: Pacta conventa zapisana je kao dodatak trogirskom rukopisu Tome Arhiđakona.
1844.: István Horváth počinje raspravu o vjerodostojnosti Pacta conventa.
1894.: Oton Iveković slika smrt kralja Petra na Gvozdu.

Ključne osobe

Petar Svačić: Hrvatski vladar sa sjedištem u Kninu, poznat pod tim prezimenom, poginuo 1097. u borbi s ugarskom vojskom.
Koloman: Ugarski kralj koji je 1097. pobijedio Petra, a 1102. okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije.
Ladislav I.: Ugarski kralj, brat Jelene Lijepe, koji je 1091. prodro u Hrvatsku.
Jelena Lijepa: Zvonimirova žena, koja je nakon njegove smrti nastojala na prijestolje dovesti brata Ladislava.
Franjo Rački: Povjesničar čije je čitanje Supetarskog kartulara proširilo prezime Svačić.
István Horváth: Mađarski povjesničar koji je 1844. osporio vjerodostojnost Pacta conventa.
Nada Klaić: Povjesničarka koja je smatrala da Pacta conventa nije vjerodostojan dokument.
Oton Iveković: Hrvatski slikar čija je slika smrti kralja Petra iz 1894. postala opće poznata.

Što se zna

Petar je vladao iz Knina u godinama nakon smrti Stjepana II. i poginuo 1097. u borbi s vojskom kralja Kolomana.
Jedini pouzdan spomen Petra potječe iz ugarske kronike Šimuna Kezaija iz 13. stoljeća.
Prezime Svačić potječe iz zapisa o banu Petru iz roda Snačića, koji je Franjo Rački pročitao kao Svačić.
Koloman je okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije u Biogradu 1102.
Pacta conventa sačuvana je u rukopisu iz 1380-ih, a njezina se vjerodostojnost osporava od 1844.

Otvorena pitanja

Gdje se točno vodila bitka na Gvozdu?
Je li Petar bio okrunjen za kralja i kako se zapravo prezivao?
Je li Koloman s hrvatskim plemstvom sklopio dogovor i, ako jest, kakav?

Teorije

Pacta conventa nastala je u 14. stoljeću i ne odražava stvarni dogovor iz 1102.
Bilješka je kasnija, ali čuva sjećanje na stvarni dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom.
Pacta conventa vjerno prenosi sporazum sklopljen 1102.
Bitka se vodila na Kapeli, a ne na današnjoj Petrovoj gori.