Sindrom trećeg čovjeka

Tri iscrpljena čovjeka 1916. prelazila su neistražene planine Južne Georgije. Tek kasnije su jedan drugome priznali da su cijelim putem osjećali da ih je četvero.

Ukratko

  • Sindrom trećeg čovjeka naziv je za osjećaj da je uz osobu u velikoj opasnosti ili iscrpljenosti prisutan netko nevidljiv tko je bodri, vodi ili joj pravi društvo.
  • Najpoznatiji opis dao je istraživač Ernest Shackleton, koji je 1919. napisao da mu se tijekom prelaska Južne Georgije 1916. često činilo da ih je četvero, a ne troje.
  • Isto iskustvo opisali su planinari, usamljeni moreplovci, brodolomci i polarni istraživači, a ime je dobilo po stihovima T. S. Eliota.
  • Pokusi pokazuju da se osjećaj nečije prisutnosti može izazvati podraživanjem određenih dijelova mozga, ali zašto se javlja baš u krizi i zašto pomaže, nije potpuno razjašnjeno.

Iskustvo se ponavlja u opisima ljudi koji jedan drugoga nisu poznavali. Netko je sam ili s malo ljudi, daleko od pomoći, iscrpljen, gladan ili smrznut. U jednom trenutku osjeti da nije sam: uz njega hoda, pliva ili sjedi netko koga ne vidi, ali čiju prisutnost osjeća jasno kao prisutnost živog čovjeka. Taj netko obično ne plaši. Smiruje, ohrabruje, a ponekad i savjetuje što dalje.

Trideset i šest sati preko planina

Ekspedicija Ernesta Shackletona krenula je 1914. da pješice prijeđe Antarktiku. Brod Endurance zarobio je led u Weddellovu moru i na kraju ga smrvio. Posada je mjesecima živjela na plutajućem ledu, a zatim se čamcima probila do pustog Otoka slonova. Odatle je Shackleton s petoricom ljudi u otvorenom čamcu James Caird preplovio oko 1300 kilometara uzburkanog oceana do Južne Georgije, gdje su postojale kitolovne postaje.

Čamac se iskrcao na pogrešnoj strani otoka. Do postaje Stromness na drugoj obali trebalo je prijeći planine i ledenjake koje nitko nikad nije prešao. U svibnju 1916. Shackleton, kapetan Frank Worsley i mornar Tom Crean krenuli su bez šatora i vreća za spavanje, s užetom, tesarskom sjekirom i malo hrane. Hodali su gotovo bez prestanka trideset i šest sati, dok s grebena nisu ugledali zaljev Stromness i začuli zviždaljku kitolovne postaje.

U knjizi South, objavljenoj 1919., Shackleton je napisao da mu se tijekom tog hoda često činilo da ih je četvero, a ne troje. Nikome to nije rekao, ali poslije mu je Worsley sam priznao da je imao čudan osjećaj da je s njima još netko, a isto je rekao i Crean. Shackleton je dodao da je za takve stvari teško naći riječi, ali da opis njihova puta ne bi bio potpun bez toga.

Stih o trećem

Pjesnik T. S. Eliot pročitao je taj opis. U pjesmi Pusta zemlja iz 1922. postavio je pitanje tko je treći koji uvijek hoda pokraj tebe, kad ih, kad broji, ima samo dvoje. U bilješkama uz pjesmu objasnio je da su ga na te stihove potaknule priče o jednoj antarktičkoj ekspediciji, misli da Shackletonovoj, u kojoj su istraživači na kraju snaga stalno imali dojam da ih je jedan više nego što ih se moglo izbrojati. Po tim stihovima iskustvo je dobilo ime, iako se najčešće javlja kod jednog čovjeka, a ne kod dvojice.

Planinari, moreplovci i brodolomci

Kanadski pisac John Geiger 2009. objavio je knjigu The Third Man Factor s više desetaka takvih priča. Najviše ih je od planinara, zatim od usamljenih moreplovaca i preživjelih iz brodoloma, pa od polarnih istraživača. Britanski planinar Frank Smythe opisao je 1933. kako je, sam na visini iznad osam tisuća metara na Everestu, prelomio komad hrane da ga podijeli s nevidljivim pratiteljem. Talijanski planinar Reinhold Messner i polarna istraživačica Ann Bancroft opisivali su slična iskustva. Britanski planinar Joe Simpson, koji se 1985. sa slomljenom nogom danima puzao iz pukotine na ledenjaku u Andama, opisao je glas koji mu je govorio što da radi.

Mnogi od tih ljudi iskustvo tumače vjerski, kao anđela čuvara ili Božju prisutnost. Drugi o njemu govore kao o dijelu sebe koji je preuzeo vodstvo kad je sve ostalo zakazalo. Zajedničko je da se pratitelj pojavljuje kad je čovjek na rubu i nestaje kad stigne pomoć.

Što pokazuju pokusi

Neuroznanstvenici su se iskustvu približili s druge strane. Švicarski tim Olafa Blankea 2006. opisao je mladu ženu s epilepsijom kojoj su, prije operacije, slabom strujom podraživali mjesto na granici sljepoočnog i tjemenog režnja lijeve polutke. Svaki put je osjetila da iza nje stoji netko, sjena koja oponaša položaj njezina tijela.

Godine 2014. Blanke i suradnici izazvali su sličan osjećaj kod zdravih ljudi. Ispitanici su rukom pomicali robota ispred sebe, a drugi robot ih je s malim zakašnjenjem dodirivao po leđima. Kad se dodir i pokret nisu poklapali, mnogi su osjećali da je u prostoriji još netko. Istraživači su zaključili da osjećaj prisutnosti nastaje kad mozak pogrešno spoji signale o vlastitom tijelu i pripiše dio sebe nekom drugom.

Uz to se navode i okolnosti u kojima se iskustvo javlja: nedostatak kisika na visini, hladnoća, glad, nespavanje, jednoličnost krajolika i duga samoća. Psiholozi dodaju da bi zamišljeni pratitelj mogao biti način na koji se um brani od očaja. Ne znaju, međutim, zašto je on tako često ljubazan i koristan, a ne zastrašujuć, kao u paralizi sna ili kod nekih bolesti.

Kronologija

  1. 1914.: Shackletonova ekspedicija isplovljava brodom Endurance.
  2. 1915.: Led smrvljuje Endurance u Weddellovu moru.
  3. Svibanj 1916.: Shackleton, Worsley i Crean u trideset i šest sati prelaze Južnu Georgiju.
  4. 1919.: Shackleton u knjizi South opisuje osjećaj da ih je bilo četvero.
  5. 1922.: T. S. Eliot u pjesmi Pusta zemlja piše o "trećem" koji hoda uz putnike.
  6. 1933.: Frank Smythe na Everestu opisuje nevidljivog pratitelja.
  7. 2006.: Tim Olafa Blankea podraživanjem mozga izaziva osjećaj sjene iza bolesnice.
  8. 2009.: John Geiger objavljuje knjigu The Third Man Factor.
  9. 2014.: Blanke i suradnici izazivaju osjećaj prisutnosti kod zdravih ljudi uz pomoć robota.

Ključne osobe

  • Ernest Shackleton: Polarni istraživač koji je opisao osjećaj četvrtog pratitelja na Južnoj Georgiji.
  • Frank Worsley: Kapetan broda Endurance koji je imao isti osjećaj.
  • Tom Crean: Mornar i Shackletonov pratitelj na prelasku Južne Georgije.
  • T. S. Eliot: Pjesnik čiji su stihovi dali ime iskustvu.
  • Frank Smythe: Britanski planinar koji je opisao nevidljivog pratitelja na Everestu.
  • John Geiger: Kanadski pisac koji je skupio više desetaka takvih priča.
  • Olaf Blanke: Švicarski neuroznanstvenik koji je osjećaj prisutnosti izazvao u pokusima.

Što se zna

  1. Shackleton je 1919. opisao da su on, Worsley i Crean tijekom prelaska Južne Georgije osjećali prisutnost četvrte osobe.
  2. T. S. Eliot u bilješkama uz Pustu zemlju navodi da ga je potaknula priča s jedne antarktičke ekspedicije.
  3. Iskustvo su opisali planinari, usamljeni moreplovci, brodolomci i polarni istraživači.
  4. Podraživanje područja na granici sljepoočnog i tjemenog režnja kod jedne bolesnice izazvalo je osjećaj osobe iza nje.
  5. Neusklađeni pokreti i dodiri u pokusu s robotima izazvali su osjećaj prisutnosti kod zdravih ljudi.

Otvorena pitanja

  • Zašto je nevidljivi pratitelj u opasnosti najčešće ljubazan i koristan?
  • Je li isti mehanizam u mozgu odgovoran za iskustvo planinara i za osjećaj prisutnosti u paralizi sna?
  • Pomaže li pratitelj stvarno preživjeti ili se samo javlja kod onih koji su preživjeli i mogli pričati?

Teorije

  • Mozak u iscrpljenosti pogrešno spaja signale o vlastitom tijelu i dio sebe doživi kao drugoga
  • Um stvara pratitelja da bi se obranio od straha i očaja
  • Nedostatak kisika, hladnoća, glad i samoća izazivaju privid prisutnosti
  • Pratitelj je stvarna duhovna prisutnost, kako ga doživljavaju mnogi koji su ga osjetili

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Geiger, J. (2009). The Third Man Factor. Weinstein Books.
  • Alderson-Day, B. (2023). Presence: The Strange Science of the Unseen Other. Manchester University Press.

Izvori