Svjetla na nebu kroz povijest

Neobična svjetla na nebu zabilježena su u gotovo svim pismenim kulturama. Rimski svećenici upisivali su ih u popise znamenja, kineski dvorski astronomi u službene anale, srednjovjekovni redovnici u kronike, a tiskari 16. stoljeća na jeftine letke koji su se prodavali na trgovima. U 19. i 20. stoljeću o njima su pisale novine, a pilote koji su ih vidjeli ispitivali su vojni obavještajci. Svaki od tih zapisa ostavio je trag u ozbiljnim izvorima, a mnogi i sliku.

Ovdje su zapisi poredani od antike do 1947., kad su američke novine počele pisati o "letećim tanjurima". Neki od njih danas imaju prihvaćeno objašnjenje: gostujuće zvijezde iz 1006. i 1054. bile su eksplozije zvijezda čiji se ostaci i danas vide teleskopima. Za druge se objašnjenje predlaže, ali nije sigurno. Ne sudimo o tome što su svjedoci "doista" vidjeli. Pokušavamo pokazati kako su ono što su vidjeli opisali i razumjeli, i koliko su njihove riječi ovisile o dobu u kojem su živjeli.

Rim: brodovi i štitovi na nebu

Rim i Italija · 218. pr. Kr. (Livije); 100. pr. Kr. (Julius Obsequens)

Rimljani su neobične pojave smatrali znamenjima (prodigia) kojima bogovi pokazuju da je njihov mir s ljudima narušen. Svećenici su ih bilježili, a senat je odlučivao kakvim žrtvama i molitvama ih treba okajati. U zimi 218. pr. Kr., kad je Hanibal već prešao Alpe i porazio Rimljane na rijeci Trebiji, povjesničar Livije nabraja znamenja javljena oko Rima. Među njima piše da je s neba zasjao lik brodova (navium speciem de caelo adfulsisse). Odmah dodaje i vlastitu opasku: kad su duhovi jednom uznemireni vjerom, mnogo se toga javlja i olako vjeruje.

Sljedeće godine, prije bitke kod Trazimenskog jezera, Livije među znamenjima navodi da su se u Arpima na nebu vidjeli štitovi i da se činilo kako se sunce bori s mjesecom. Kasnorimski pisac Julius Obsequens sastavio je iz Livijeva djela cijelu knjigu znamenja. Za 100. pr. Kr. bilježi da se u Tarkviniji nadaleko vidjela goruća baklja koja je naglo pala, a pri zalasku sunca nebom je od zapada prema istoku prošao krug nalik štitu.

U rimskim popisima znamenja nebeska svjetla stoje uz kišu kamenja, krvave izvore i životinje koje govore. Njihova svrha nije bila opisati prirodu, nego zabilježiti poruku koju su svećenici morali protumačiti. Današnji čitatelji u "brodovima" i "štitovima" vide različito: jedni letjelice, drugi meteore, sunčeve stupove ili oblake obasjane suncem.

Judeja: vojske u oblacima nad Jeruzalemom

Jeruzalem i Judeja (rimska provincija) · 66. (Josip Flavije, Židovski rat, oko 75.)

Židovski povjesničar Josip Flavije, koji je i sam sudjelovao u ratu protiv Rima, opisuje u knjizi Židovski rat znakove koji su najavili razaranje Jeruzalema i Hrama 70. godine. Iznad grada je stajala zvijezda nalik maču, a cijelu je godinu sjao komet. Nekoliko dana nakon blagdana beskvasnih kruhova, 21. dana mjeseca artemizija, pojavilo se nešto što bi se, piše Josip, činilo kao bajka da to nisu ispričali oni koji su to vidjeli: prije zalaska sunca vidjela su se kako u oblacima jure bojna kola i oružane čete i opkoljavaju gradove.

Josip te znakove čita kao Božja upozorenja koja narod nije htio razumjeti. O istom događaju piše i rimski povjesničar Tacit u Povijestima: nebom su se vidjele vojske u sukobu i blještavo oružje, a Hram je obasjao iznenadni oganj iz oblaka. Tacit, međutim, to prepričava iz rimske perspektive. Piše da je samo malo ljudi znamenja shvatilo kao prijetnju, jer su mnogi, pozivajući se na stare svećeničke spise, vjerovali da će upravo tada iz Judeje doći oni koji će vladati svijetom.

Dva pisca različitih naroda i vjera bilježe tako istu sliku vojske na nebu, ali je tumače svaki iz svoje predaje. Nijedan ne govori koliko je ljudi to vidjelo ni koliko je trajalo, a obojica pišu nekoliko godina nakon rata, kad se već znalo kako je završio.

Northumbrija: ognjeni zmajevi nad Lindisfarneom

Kraljevina Northumbrija (sjeverna Engleska) · 793. (Anglosaksonska kronika)

Anglosaksonska kronika, ljetopis koji su stoljećima vodili engleski samostani, za godinu 793. bilježi strašne znakove nad zemljom Northumbrijaca. Ljudi su vidjeli goleme bljeskove svjetla kako jure zrakom, vihore i ognjene zmajeve kako lete nebeskim svodom. Odmah nakon tih znakova, piše kronika, došla je velika glad, a ubrzo nakon toga, u siječnju, pogani su opustošili Božju crkvu na Lindisfarneu, pljačkajući i ubijajući. Riječ je o napadu Vikinga na samostan na otoku Lindisfarneu, koji se u engleskoj povijesti uzima kao početak vikinškog doba.

Kroničar nije zapisao znakove da bi opisao vrijeme, nego da bi pokazao kako je nebo najavilo nesreću. Što su bili "ognjeni zmajevi", iz kratkog zapisa ne može se znati; današnji čitatelji pomišljaju na meteore, sjevernu svjetlost ili munje u oluji. Kroničar je pisao nakon napada i povezao ono što se vidjelo na nebu s onim što se poslije dogodilo, kao što su činili i rimski svećenici i Josip Flavije.

Egipat: nova zvijezda Alija ibn Ridvana

Kairo (Fatimidski kalifat) · 1006. (396. po hidžri)

Egipatski liječnik i astronom Ali ibn Ridvan opisao je u komentaru Ptolemejeva astrološkog djela Tetrabiblos zvijezdu koju je vidio u Kairu godine 396. po hidžri, odnosno 1006. Bila je to, piše, velika okrugla pojava, dva i pol do tri puta veća od Venere, od čijeg je svjetla sjalo cijelo nebo, a jačinom je dosezala oko četvrtine mjesečeve svjetlosti. Stajala je nisko na južnom obzoru, u zviježđu Škorpiona.

Novu zvijezdu zabilježili su te godine i astronomi u Kini i Japanu, kroničari u Iraku i redovnici samostana Sankt Gallen u današnjoj Švicarskoj. Ibn Ridvan i drugi astrolozi njegova vremena tumačili su je kao najavu nesreća, kuge i gladi, u skladu s astrološkom znanošću koju su naslijedili od Grka.

Danas se zna što su vidjeli. Bila je to supernova, eksplozija zvijezde udaljene oko 7200 svjetlosnih godina, najsjajnija koju su ljudi ikad zabilježili. Astronomi su u 20. stoljeću na mjestu koje opisuju stari zapisi pronašli njezin ostatak, ljusku plina koja se još širi.

Kina: gostujuća zvijezda iz 1054.

Kaifeng, prijestolnica dinastije Song (Kina) · 1054.

Kineski dvorski astronomi stoljećima su bilježili sve što se mijenjalo na nebu, jer su promjene smatrali porukama Neba caru. Zvijezde koje bi se privremeno pojavile ondje gdje ih prije nije bilo zvali su gostujućim zvijezdama (kexing). U sedmom mjesecu prve godine razdoblja Zhihe, 4. srpnja 1054. prema našem kalendaru, pojavila se takva zvijezda u zviježđu koje danas zovemo Bik.

Službeni spisi dinastije Song bilježe da se 23 dana vidjela i danju, a noću je bila vidljiva gotovo dvije godine, sve do travnja 1056. Dvorski astrolog Yang Weide izvijestio je cara da je zvijezda okružena slabim žutim sjajem i da prema pravilima tumačenja najavljuje osobu velike vrijednosti. Zatražio je da se to upiše u državnu povijest. Gostujuća zvijezda tako je na dvoru Song bila povoljan znak, za razliku od nove zvijezde iz 1006., koju su astrolozi u Kairu povezivali s nesrećama.

Na mjestu koje opisuju kineski zapisi danas se nalazi Rakova maglica, oblak plina koji se širi od eksplozije zvijezde. Usporedbom kineskih zapisa s mjerenjima maglice astronomi su u 20. stoljeću pokazali da je maglica ostatak upravo te gostujuće zvijezde.

Nürnberg: nebeska bitka iznad grada

Nürnberg, Sveto Rimsko Carstvo (Njemačka) · 14. travnja 1561.

Nürnberški tiskar i slikar letaka Hans Glaser objavio je u travnju 1561. letak s drvorezom i opisom onoga što su, prema njegovim riječima, mnogi muškarci i žene vidjeli 14. travnja u zoru, između četiri i pet sati, u gradu i izvan njega. Usred sunca pojavila su se dva krvavocrvena polukružna luka nalik mjesecu na izmaku. Oko sunca su stajale kugle crvene, crne i boje željeza, po tri u nizu i četiri u četverokutu, a između njih krvavocrveni križevi i šipke nalik cijevima u kojima su bile nove kugle.

Sve se to, piše Glaser, počelo boriti: kugle su letjele iz sunca i u sunce više od sata, a kad su se umorile, pale su na zemlju kao da gore i nestale u velikom dimu. Na kraju se pojavilo nešto poput dugog, debelog crnog koplja. "Što takvi znakovi znače, zna samo Bog", zaključuje Glaser i poziva čitatelje da se pokaju dok ih Bog upozorava, umjesto da se znakovima rugaju.

Letak je danas u zbirci Wickiana u Zürichu, u kojoj je jedan svećenik 16. stoljeća skupljao vijesti o čudesima, potresima i znakovima na nebu. Takvi letci bili su vrlo popularni u njemačkim zemljama toga doba. Neki ufolozi u Glaserovim kuglama i cijevima vide letjelice, dok skeptici upozoravaju da lukovi oko sunca, svijetle točke uz njega i stupovi svjetla odgovaraju haloima, pojavama koje nastaju kad se sunčeva svjetlost lomi u ledenim kristalima u zraku.

Basel: crne kugle pred suncem

Basel (Švicarska) · 27. i 28. srpnja i 7. kolovoza 1566.

Pet godina nakon Nürnberga Samuel Coccius objavio je u Baselu letak o tri neobične pojave na nebu. Dana 27. srpnja 1566. sunce je navečer izgubilo sjaj, postalo veliko kao pun mjesec i, kako piše, kao da je plakalo krvave suze, a zrak iza njega se smračio. I mjesec, gotovo pun, poprimio je krvavocrvenu boju. Sljedećeg jutra sunce je izašlo jednako crveno i obasjalo kuće i ulice kao da je sve u plamenu.

Dana 7. kolovoza u zoru vidjele su se velike crne kugle kako velikom brzinom dolaze i odlaze ispred sunca, kao da se bore. Mnoge od njih bile su vatrenocrvene, a zatim su se raspale i ugasile. Coccius je, kao i Glaser, pojave opisao kao Božja upozorenja i pozvao građane na pokajanje.

Crveno sunce i mjesec pri zalasku i izlasku poznate su pojave koje nastaju kad je zrak pun prašine ili dima, a krvavocrveni mjesec javlja se i pri potpunoj pomrčini mjeseca. Za crne kugle pred suncem nema općeprihvaćenog objašnjenja. I ovaj se letak čuva u zbirci Wickiana.

Koreja: nebeski predmeti nad Gangwonom

Pokrajina Gangwon, dinastija Joseon (Koreja) · 1609. (Anali kralja Gwanghaeguna)

Kraljevski anali dinastije Joseon pod 25. danom devetog lunarnog mjeseca prve godine vladavine kralja Gwanghaeguna (1609.) prenose izvještaj Yija Hyeong-uka, upravitelja pokrajine Gangwon. U njemu su skupljeni opisi iz pet gradova, svi od 25. dana osmog lunarnog mjeseca. U Ganseongu se prijepodne po vedru, sunčanom nebu čula grmljavina i na dva se mjesta pojavilo nešto nalik dimu, oblikom kao sunčev prsten, što se micalo pa stalo. U Wonjuu je usred bijela dana nebom s juga na sjever prošlo nešto crveno nalik platnu. U Gangneungu se na nebu pojavio predmet nalik velikoj tikvi, šiljat gore i širok dolje, jarko crven, koji je kao da pada prema sjeveru ostavljao bijeli trag, a nakon njega se čula grmljavina od koje je drhtalo nebo i zemlja.

U Chuncheonu su u podne vidjeli vatreno svjetlo nalik velikoj posudi, brzo kao strijela, koje se raspalo u modrobijeli dim. Najduži je opis iz Yangyanga: u dvorištu činovnika Kim Mun-wija pojavio se okrugao sjajan predmet poput posude za umivanje, bijel, modar i crven, koji se uzdigao, zavrtio poput duge, pretvorio u bijeli oblak i raspao na dva dijela, uz zvuk nalik kotrljanju kamenja i udaranju bubnjeva.

Izvještaj je u analima razvrstan među nebeske pojave. Isti dan anali bilježe i vatrenu kuglu koja je pala u kotaru Seoncheon na sjeveru zemlje. Grmljavina koja se posvuda čula nakon svjetla podsjeća na opise preleta velikog meteora, a drugi čitatelji zapis navode kao jedan od najstarijih detaljnih opisa neobjašnjenih predmeta na nebu. Sam izvještaj ne nudi tumačenje, nego samo bilježi što je javljeno iz pojedinih mjesta.

Japan: utsuro-bune, šuplji brod iz Hitachija

Obala pokrajine Hitachi (danas prefektura Ibaraki, Japan) · 1803. (zapisi iz 1803.–1844.)

Ovaj zapis ne govori o svjetlu na nebu, nego o brodu koji je došao s mora, ali se danas često navodi uz priče o letjelicama, pa ga uvrštavamo da pokažemo kako se stari zapisi čitaju novim očima. Prema više spisa iz razdoblja Edo, godine 1803. na obalu pokrajine Hitachi doplutalo je okruglo plovilo. U njemu je bila lijepa mlada žena crvene kose i obrva, u neobičnoj odjeći, koja je u rukama čuvala drvenu kutiju i nije razumjela jezik mještana. Unutar broda bili su ispisani nepoznati znakovi.

Profesor Tanaka Kazuo sa Sveučilišta Gifu pronašao je jedanaest spisa o tom događaju. Jedan od najpoznatijih je zbirka neobičnih priča Toen shōsetsu iz 1825., koju je uredio pisac Kyokutei Bakin. Zbirka Hyōryūki-shū, koja inače bilježi stvarne brodolome, navodi da je brod bio visok oko 3,3 a širok 5,4 metra, od ružina drva i željeza, sa staklenim prozorima. Folklorist Yanagita Kunio smatrao je sve priče o šupljim brodovima izmišljotinama. Tanaka misli da je iza priče iz Hitachija možda kratak stvarni događaj, spojen sa starijim predajama, poput legende o princezi Konjiki koja je u brodu nalik čahuri doplovila iz Indije i donijela uzgoj svilene bube.

Nijedan od spisa ne kaže da je brod letio. Crteži okruglog plovila s prozorčićima u 20. stoljeću podsjetili su čitatelje na leteće tanjure, pa se utsuro-bune danas često spominje u knjigama o NLO-ima, više od stoljeća nakon što je zapisan.

Sjedinjene Države: zračni brodovi 1896. i 1897.

Kalifornija, zatim srednji zapad SAD-a · studeni 1896. – svibanj 1897.

Navečer 17. studenoga 1896. stotine ljudi u Sacramentu u Kaliforniji izvijestile su da su nad gradom vidjele svjetlo za koje su mislile da pripada zračnom brodu. Istog je dana list Sacramento Bee objavio brzojav navodnog izumitelja iz New Yorka koji je najavio da će svojim zračnim brodom za dva dana doletjeti u Kaliforniju. U sljedećih nekoliko tjedana slične su vijesti stizale iz cijele Kalifornije, a od siječnja do svibnja 1897. val se proširio prema istoku, sve do srednjeg zapada.

Svjedoci su najčešće vidjeli samo svjetlo ili niz svjetala koja se kreću noćnim nebom. Neki su opisivali letjelicu u obliku cigare s krilima, propelerima i reflektorom, a nekolicina je tvrdila da je razgovarala s posadom, koja je izgledala kao obični Amerikanci i hvalila se izumom koji će promijeniti putovanja. Sociolog Robert Bartholomew, koji je proučio novinske zapise, ističe da u Sjevernoj Americi tada nije mogao letjeti nijedan upravljivi zračni brod; braća Wright poletjela su tek 1903. Novine toga doba često su objavljivale izmišljene priče, a mnoga se svjetla, prema istraživačima, mogu objasniti planetima, zvijezdama i šalama.

Val zračnih brodova pokazuje kako ljudi opisuju nepoznato svjetlo onim što njihovo doba očekuje. Godine 1896. svi su čekali izumitelja koji će prvi poletjeti, a romani o tajnim zračnim brodovima bili su vrlo čitani. Pola stoljeća kasnije isto bi se svjetlo zvalo letećim tanjurom.

Europa: foo fighteri nad Rajnom

Dolina Rajne, sjeverno od Strasbourga (Francuska i Njemačka) · 1944.–1945.

U posljednjoj zimi Drugoga svjetskog rata piloti savezničkih noćnih lovaca počeli su javljati da njihove zrakoplove prate svjetla. U studenome 1944. posada lovca Beaufighter iz 415. eskadrile noćnih lovaca američkog zrakoplovstva letjela je uz Rajnu sjeverno od Strasbourga i opisala osam do deset jarko narančastih svjetala uz lijevo krilo, koja su velikom brzinom letjela zrakom. Ni radar u zrakoplovu ni kontrola na zemlji nisu pokazivali ništa u blizini. Kad je pilot skrenuo prema svjetlima, ona su nestala.

Slična viđenja ponavljala su se tjednima. Piloti su svjetla opisivali kao vatrena, crvena, bijela ili narančasta, nalik žaruljama na božićnom drvcu, i govorili da lete u formaciji sa zrakoplovom. Nikoga nisu napala. Radarski operater eskadrile prozvao ih je foo fighterima prema riječi iz popularnog stripa Smokey Stover, i ime se zadržalo. Savezničko vrhovno zapovjedništvo u prosincu 1944. objavilo je da je riječ o novom njemačkom oružju, a časopis Time pisao je o njima u siječnju 1945. Poslije rata pokazalo se da su slična svjetla viđali i njemački i japanski piloti.

Piloti nisu vjerovali da je riječ o halucinacijama od umora, a vatra svetog Elma, električni sjaj na vrhovima jarbola i krila, činila im se nevjerojatnom zbog naglih skretanja svjetala. Američka znanstvena komisija koja je 1953. proučavala izvješća o NLO-ima navela je foo fightere kao primjer pojave koja nije bila opasna i za koju su moguća prirodna objašnjenja.

Sjedinjene Države: Kenneth Arnold i leteći tanjuri

Planina Rainier, savezna država Washington (SAD) · 24. lipnja 1947.

Dana 24. lipnja 1947. privatni pilot Kenneth Arnold letio je svojim malim zrakoplovom pokraj planine Rainier u saveznoj državi Washington kad je ugledao jak bljesak, a zatim devet sjajnih predmeta koji su letjeli u dugom nizu. Prošli su ispred snježnih padina planine, a Arnold je procijenio da lete mnogo brže od bilo kojeg zrakoplova tog doba. Opisao ih je kao tanke i plosnate te rekao da su se kretali kao tanjur bačen da poskakuje po vodi.

Sljedećeg dana ispričao je svoju priču novinarima u Pendletonu u Oregonu, a vijest se proširila cijelom zemljom. Od 26. lipnja novine su pisale o "letećim tanjurima", a u tjednima nakon toga stotine ljudi prijavile su slična viđenja. Vojno zrakoplovstvo zaključilo je da je riječ o fatamorgani, a kasnije su predlagani i mlazni zrakoplovi, meteori i jato pelikana. Arnold je vojsci poslao i pisani izvještaj sa skicom.

Arnoldovo viđenje uzima se kao početak suvremenog doba NLO-a. Ono što su Rimljani zvali brodovima i štitovima, Northumbrijci zmajevima, a Kalifornijci zračnim brodovima, od 1947. naziva se letećim tanjurima, a uskoro i letjelicama s drugih planeta.

Pročitaj priču

Što je zajedničko

Svjedoci svjetla na nebu opisuju predmetima koje poznaju iz svakodnevice svoga doba: brodovima, štitovima, kolima i vojskama, zmajevima, posudama, cijevima, zračnim brodovima i tanjurima.
U gotovo svim predmodernim zapisima svjetlo je znak, poruka bogova, Boga ili Neba koja najavljuje rat, glad, kugu ili, rjeđe, sreću.
Zapisi često nastaju u vremenima straha i nemira: Hanibalov rat, ustanak protiv Rima, prvi vikinški napadi, vjerski ratovi 16. stoljeća, Drugi svjetski rat i početak Hladnog rata.
Mnoge su pojave vidjele velike skupine ljudi u isto vrijeme, a zapisivači se pozivaju na brojne svjedoke da bi pokazali da priča nije izmišljena.
Isti se zapis s vremenom čita na nov način: rimska znamenja, nürnberški letak i japanski šuplji brod u 20. stoljeću počeli su se navoditi kao rana viđenja NLO-a.

Što se razlikuje

Neki zapisi danas imaju sigurno objašnjenje (gostujuće zvijezde iz 1006. i 1054. bile su supernove čiji se ostaci vide teleskopima), dok se za druge objašnjenja samo predlažu.
Ista se pojava u različitim kulturama tumačila suprotno: astrolozi u Kairu zvijezdu iz 1006. povezivali su s kugom i glađu, a dvorski astrolog dinastije Song zvijezdu iz 1054. s dolaskom osobe velike vrijednosti.
Stariji zapisi nastali su u svećeničkim, dvorskim i samostanskim krugovima, letci iz 16. stoljeća prodavali su se na trgovima kao vijest i propovijed, a zapisi iz 19. i 20. stoljeća u novinama i vojnim izvješćima.
Do 19. stoljeća svjetlo je bilo poruka odozgo; od zračnih brodova nadalje svjedoci za njim traže stroj i posadu, ljudsku ili s drugih planeta.

Kako to objašnjavaju istraživači

Atmosferske pojave: Halo, sunčevi stupovi i lažna sunca (parheliji) nastaju kad se sunčeva svjetlost lomi u ledenim kristalima, pa se oko sunca vide lukovi, križevi i svijetle točke. Skeptici u njima vide izvor nürnberškog letka, a crveno sunce i mjesec u Baselu odgovaraju zraku punom prašine ili dima. Podupire ih to što se na starim crtežima vide oblici koji se i danas fotografiraju. Prigovara se da haloi ne objašnjavaju kugle koje se "bore" i padaju na zemlju u dimu.
Kometi, meteori i nove zvijezde: Veliki meteori (bolidi) ostavljaju svijetle i dimne tragove i katkad se nakon njih čuje grmljavina, što podsjeća na korejski izvještaj iz 1609. i ognjene zmajeve iz 793. Gostujuće zvijezde iz 1006. i 1054. potvrđene su kao supernove, jer se na mjestima koja opisuju zapisi danas vide njihovi ostaci. Prigovara se da se meteor vidi nekoliko sekundi, a neki svjedoci govore o pojavama koje traju satima.
Znamenja u vjerskom i političkom okviru: Rimski svećenici, Josip Flavije, engleski kroničari i tiskari letaka zapisivali su nebeske pojave kao poruke, a često su ih povezivali s događajima koji su se zbili poslije. Već Livije primjećuje da se u uznemirenim vremenima mnogo toga javlja i olako vjeruje. To objašnjava zašto su zapisi sačuvani i zašto ih ima više u kriznim godinama. Prigovara se da tumačenje ne objašnjava samo viđenje, koje su mnogi svjedoci opisali vrlo određeno.
Kulturni okvir: ljudi vide ono što njihovo doba nudi: Psihijatar Carl Gustav Jung u knjizi o letećim tanjurima (1958.) pisao je o njima kao o suvremenom mitu, a sociolog Robert Bartholomew pokazao je kako su romani i novine 1890-ih pripremili Amerikance da u svjetlima vide zračni brod. Podupire ih to što se opisi mijenjaju s tehnologijom: od kola i štitova do zračnih brodova i letjelica. Prigovara se da kulturni okvir objašnjava riječi kojima se viđenje opisuje, ali ne i to što je svjedok vidio.
Neobjašnjene pojave i hipoteza o letjelicama: Ufolozi i neki istraživači smatraju da barem dio zapisa, poput korejskog iz 1609. ili foo fightera, opisuje stvarne letjelice ili nepoznate prirodne pojave. Podupire ih to što su neka viđenja zabilježili iskusni promatrači i službeni izvori. Prigovara se da stari zapisi nisu nastali kao opisi prirode, nego kao znamenja, i da se ne mogu provjeriti mjerenjima.