Belgijski val NLO-a

Belgija je krajem 1980-ih bila mala, gusto naseljena zemlja, sa sjedištem NATO-a u Bruxellesu i nekoliko vojnih zračnih baza. Kad je u jesen 1989. pao Berlinski zid, Hladni rat se bližio kraju, ali su nebom nad zapadnom Europom i dalje letjeli vojni zrakoplovi. Ufološko društvo SOBEPS (Société belge d'étude des phénomènes spatiaux) tada je bilo najaktivnija udruga te vrste u zemlji.

Trokuti nad Eupenom

Val je počeo 29. studenoga 1989. u Eupenu, gradiću na istoku zemlje uz njemačku granicu. Te večeri dvojica žandara u Eupenu prijavila su velik trokutasti predmet koji leti nisko, s tri jaka svjetla na uglovima, i čuli su tiho brujanje. SOBEPS je za tu noć poslije prikupio 143 iskaza, od tridesetak skupina građana i tri skupine žandara, ali je većina stigla tek nakon više od tjedan dana, kad su novine i udruga javno pozvali svjedoke da se jave.

Tijekom sljedećih mjeseci prijave su stizale iz cijele zemlje. Opisi su se ponavljali: tamni trokut sa svjetlima na uglovima, koji leti nisko i polako, može stati u zraku i naglo ubrzati, a mnogi su svjedoci tvrdili da ga gotovo nisu čuli. SOBEPS je do kraja vala zabilježio oko 2600 prijava.

Noć lovaca

Vrhunac je došao u noći s 30. na 31. ožujka 1990. Oko 23 sata nadzorni centar zračne obrane u Glonsu primio je dojavu da se u smjeru Thorembais-Gemblouxa, jugoistočno od Bruxellesa, vide tri neobična svjetla. Žandari iz Wavrea poslani su da provjere i potvrdili su da vide svjetla. Desetak minuta poslije javljen je još jedan skup svjetala. Radar u Semmerzakeu zabilježio je cilj, a zapovjedništvo je naredilo da iz baze Beauvechain polete dva lovca F-16.

U sljedećih sat vremena piloti su pokušali devet presretanja. Tri puta su radarom na nekoliko sekundi "zaključali" cilj, a ciljevi su se, prema pilotima, pojavljivali i nestajali i kretali prebrzo da bi ih mogli pratiti. Piloti nikad nisu ništa vidjeli vlastitim očima. Nakon pola jedan kontakti su postali rjeđi, posljednji je zabilježen u 0:40, a lovci su se vratili u bazu nešto poslije jedan sat. Žandarski satnik Pinson izvijestio je da su četiri svjetla poredana u kvadrat neko vrijeme trzala, a oko pola dva postupno izblijedjela i nestala u četiri smjera.

Belgijsko ratno zrakoplovstvo potom je učinilo nešto rijetko: javno je objavilo izvješće o toj noći. Načelnik operacija zrakoplovnog stožera, Wilfried De Brouwer, isprva je mislio da je riječ o američkim nevidljivim zrakoplovima, ali su američke vlasti odgovorile da njihovi takvi zrakoplovi tada nisu letjeli iznad Belgije.

Fotografija iz Petit-Rechaina

U travnju 1990. pojavila se fotografija tamnog trokuta sa svjetlima na uglovima, snimljena 4. travnja u Petit-Rechainu kraj Verviersa. Autor je ostao anoniman. Fotografija je obišla svijet i postala najpoznatija slika vala. Proučavali su je stručnjaci iz više ustanova, među njima i belgijske Kraljevske vojne akademije, i nisu našli očite znakove krivotvorenja. SOBEPS ju je dvadeset godina smatrao vjerodostojnom, dok su neki francuski istraživači upozoravali na neobičnosti u zamućenju pokreta.

Dana 26. srpnja 2011. Patrick Maréchal rekao je u razgovoru za belgijsku televiziju RTL da je fotografiju krivotvorio kako bi se našalio s kolegama s posla. Pokazao je kako je to izveo: izrezao je trokut od stiropora, obojio ga u crno, u svaki ugao stavio malu svjetiljku i objesio ga o konac. Rekao je da nije očekivao da će slika ikad izaći iz tvornice u kojoj su radili, a onda je počela živjeti vlastitim životom.

Što je letjelo nad Belgijom

Priznanje se odnosilo na jednu fotografiju, a ne na tisuće prijava. Istraživač Marc Hallet već je 1992. tvrdio da je val ponajprije masovno uzbuđenje koje su pojačavali mediji i SOBEPS: kad ljudi pročitaju da se nad njihovim krajem vidio NLO, svjetla zrakoplova, zvijezda i reflektora odjednom dobiju novo značenje. Drugi su upozorili da se dio opisa poklapa s helikopterima, čiju buku mogu prigušiti vjetar ili zvuk automobila u kojem je svjedok sjedio. Za radarske ciljeve skeptici navode da su lovci zapravo bili zaključali jedan drugoga, a da su ostali odrazi nastali zbog poznatih atmosferskih smetnji.

Fizičar Auguste Meessen sa Sveučilišta u Louvainu, glavni autor prve od dviju opsežnih knjiga koje je SOBEPS objavio o valu, godinama je branio stav da val ostaje neobjašnjen, iako je u drugoj knjizi i sam prihvatio da su radarski odrazi bili lažni. Wilfried De Brouwer sažeo je noć potjere riječima da tehnički dokazi nisu dovoljni za zaključak da je te večeri u zraku bilo neobičnih aktivnosti. Za mnoge Belgijance koji su tih mjeseci gledali u nebo, priča se nije završila s jednim modelom od stiropora.