Teheran 1976.

Iran je 1976. bio monarhija pod vlašću šaha Mohammada Reze Pahlavija i blizak saveznik Sjedinjenih Država. Iransko carsko ratno zrakoplovstvo raspolagalo je američkim lovcima F-4 Phantom II, a u zemlji su radili američki vojni savjetnici i tehničari. Bilo je to doba Hladnog rata, kad je svaki nepoznati predmet na nebu nad osjetljivim Bliskim istokom bio i sigurnosno pitanje.

Pozivi iz Shemirana

U ranim jutarnjim satima 19. rujna 1976. kontrolor leta u zračnoj luci Mehrabad, Hossein Pirouzi, primio je nekoliko poziva građana iz sjevernog dijela grada, Shemirana. Javljali su da iznad četvrti vide jarko svjetlo. Pirouzi je izašao i i sam ga ugledao. Kasnije ga je opisao kao pravokutnik sa svjetlom na svakom kraju i malim crvenim svjetlom koje kruži oko sredine.

Obavijestio je generala zrakoplovstva Yousefija, koji je predmet promatrao s balkona svoje kuće i naredio presretanje. Pirouzi je pilote navodio iz tornja.

Dva lovca, dva kvara

Oko 1:30 poletio je prvi F-4 s poručnikom Yadollahom Nazerijem i časnikom za oružje na stražnjem sjedalu. Prema izvješću, predmet je bio vidljiv na udaljenosti od oko 110 kilometara. Kad mu se zrakoplov približio na oko 46 kilometara, posada je ostala bez instrumenata i radioveze. Okrenuli su prema bazi, a uređaji su, kako su izvijestili, ponovno proradili.

Desetak minuta kasnije poletio je drugi F-4. Upravljao je bojnik Parviz Jafari, zapovjednik eskadrile, a časnik za oružje bio je poručnik Jalal Damirian. Jafari je izvijestio da je radarom uhvatio cilj čiji je odraz bio velik kao odraz velikog transportnog zrakoplova. Svjetlo je opisao kao toliko jako da se kroz bljeskove crvene, zelene, narančaste i plave boje nije vidjelo tijelo predmeta.

Prema njegovu iskazu, iz glavnog predmeta odvojio se manji okrugli i krenuo ravno prema njemu. Jafari je htio ispaliti projektil AIM-9 Sidewinder, ali mu je, kako je rekao, u tom trenutku otkazala ploča za upravljanje oružjem, a s njom i radioveza. Naglo je skrenuo i obrušio se, a manji predmet je, prema izvješću, neko vrijeme letio za njim, zatim se okrenuo i vratio glavnom. Na povratku je Jafari vidio još jedan sjajan predmet kako se odvaja i spušta prema tlu, gdje je, kako je opisao, svijetlio jakim svjetlom. Zabilježio je mjesto.

Helikopter, odašiljač i izvješće

Sljedećeg dana posada je helikopterom preletjela mjesto "slijetanja". Nisu našli ništa, ali su u okolici uhvatili signal odašiljača kakav nose vojni zrakoplovi. Stanovnici obližnje kuće rekli su da su prethodne noći čuli glasan zvuk i vidjeli jak bljesak. Rezultati daljnjih ispitivanja nisu objavljeni.

Izvješće o događaju istoga je dana stiglo do američkog Združenog stožera, a kopije su poslane Bijeloj kući, State Departmentu, CIA-i, Obavještajnoj agenciji Ministarstva obrane (DIA) i drugim zapovjedništvima. Takvo slanje bilo je uobičajeni postupak za događaje u tom osjetljivom području. Dopis o događaju sastavio je američki časnik u Teheranu, pukovnik Olin Mooy, a procjena DIA-e nazvala je slučaj "izvanrednim" i klasičnim primjerom koji ispunjava sve uvjete za proučavanje. Satnik Henry S. Shields iz američkog zrakoplovstva u Europi poslije je o događaju napisao dramatizirani članak "Now You See It, Now You Don't" za interno glasilo službe za radioelektroničko ometanje. Dokumenti su postali javni nakon zahtjeva po američkom zakonu o slobodi informacija.

Jupiter, meteori i stari kvar

Novinar Philip Klass, poznat po skeptičnim istragama slučajeva NLO-a, razgovarao je s tehničarima koji su u Iranu održavali zrakoplove. Zaključio je da je kvar imao samo jedan od dva zrakoplova, i to onaj koji je od ranije imao povijest električnih kvarova i bio popravljan mjesec dana prije događaja. Smatrao je da su piloti najprije gledali u jarko nebesko tijelo, vjerojatno Jupiter, te da su umor i napetost učinili ostalo. Isto objašnjenje zastupao je i stručnjak za svemirske letove James Oberg. Skeptik Brian Dunning dodao je da je te noći bilo nekoliko meteorskih rojeva, pa ni svjetla koja padaju prema tlu nisu bila neobična, a odašiljač pronađen na tlu, prema pukovniku Mooyu, potjecao je iz transportnog zrakoplova kojemu bi takvi uređaji znali ispasti zbog turbulencije.

Zagovornici odgovaraju da su predmet vidjeli kontrolor leta, general i dvije posade, da ga je pratio radar i da je izvješće pisala ozbiljna vojska, a ne novine. Parviz Jafari, koji je poslije postao general, o događaju je javno govorio i 2007. na konferenciji u Washingtonu. Za ufologe Teheran ostaje jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva, a za skeptike primjer kako se nebesko tijelo, umor i obični kvar mogu spojiti u priču o susretu.