Jezero Toplitz

Toplitz leži u šumi na rubu planine Totes Gebirge, u štajerskom dijelu Salzkammerguta. Dug je oko dva kilometra, a dubok do 103 metra. Ispod dvadesetak metara u vodi nema kisika, a na pola dubine pluta sloj potonulih debala koji ronjenje čini opasnim. Do jezera se i danas može doći samo pješice ili šumskom cestom.

Pokusna postaja i šezdeset sanduka

Od 1943. na obali je radila pokusna postaja njemačke ratne mornarice, koja je ondje ispitivala eksplozive i podvodne rakete. Pred kraj rata ono što se više nije moglo upotrijebiti potopljeno je u jezeru. Početkom svibnja 1945., prema svjedocima, SS-ovci su dovezli oko šezdeset drvenih sanduka i bacili ih u vodu. Što je u njima, nitko nije znao, i to je bio početak priče o nacističkom blagu.

Odgovor je stigao tek 1959. Ekspedicija koju je financirao njemački tjednik Stern na dubini od oko osamdeset metara našla je brojne sanduke. Prema spisima austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova, nije bilo ni dragocjenosti ni važnih dokumenata, nego sanduci krivotvorenih funti i jedan sanduk s materijalom za krivotvorenje i popisom zatočenika logora Sachsenhausen. Izvučeno je oko 3,2 milijuna novčanica. Iznosi koje su tada objavljivale novine razlikuju se, a Engleska banka navodi da su prve procjene od 700 milijuna funti kasnije spuštene na nominalnu vrijednost od oko devet milijuna.

Novac iz Sachsenhausena

Krivotvorine su potjecale iz operacije Bernhard, tajnog pothvata obavještajne službe SS-a koji je vodio Bernhard Krüger. Od 1942. do 1945. u posebnom odjelu koncentracijskog logora Sachsenhausen kraj Berlina 142 židovska zatočenika, tiskari, graveri i bankarski službenici, pod prisilom su izradili oko 134 milijuna funti u novčanicama od 5, 10, 20 i 50 funti. Zamisao da se njima uruši britansko gospodarstvo nije ostvarena, a dio novca korišten je za plaćanje oružja, sirovina i agenata. Pred kraj rata zatočenici su prebačeni u Austriju, gdje su ih 6. svibnja 1945. oslobodili američki vojnici. Jedan od njih, slovački tiskar Adolf Burger, poslije je svjedočio o tom radu i 2000. prepoznao novčanice izvučene iz jezera kao one koje je sam tiskao.

Smrt ronioca i Hladni rat

U noći 6. listopada 1963. devetnaestogodišnji ronilac Franz Egner iz Münchena ronio je u jezeru bez dozvole, sam i s lošom opremom, i utopio se. Njegove naručitelje, među kojima je bio i bivši nacistički obavještajac, njemački sud 1965. uvjetno je osudio zbog nehotičnog usmrćenja. Bulevarski tisak pisao je o tajanstvenim čuvarima blaga, a sovjetska Pravda tvrdila je da u jezeru leže dokumenti koji bi razotkrili naciste na visokim položajima u Zapadnoj Njemačkoj. I Simon Wiesenthal vjerovao je da bi se ondje mogli naći popisi tajnih inozemnih računa.

Austrijske vlasti zato su od 23. listopada do 6. prosinca 1963. provele veliku službenu pretragu. Jezero je zatvoreno, a ronioci za razminiravanje proveli su pod vodom više od tristo sati. Izvukli su Egnerovo tijelo, ostatke vojne opreme, krivotvorene funte i desetke tiskarskih ploča. Novac je u travnju 1964. spaljen u Austrijskoj narodnoj banci, uz dvojicu službenika Engleske banke. Vlasti su objavile da su dokazale kako je jezero prazno.

Podmornice i čepovi

Njemački biolog Hans Fricke istraživao je jezero 1983. i 1984. malim istraživačkim podmornicama i s vojnim roniocima izvukao ratni otpad i još krivotvorenog novca. Godine 2000. tvrtka Oceaneering, uz američku televiziju CBS, pretraživala je dno jednosjednom podmornicom i na dubini od oko šezdeset metara našla ostatke sanduka s krivotvorenim funtama. Ista je potraga izvukla i sanduk koji je, umjesto zlata, bio pun čepova od pivskih boca, koje je ondje netko ostavio kao šalu. Godine 2005. Austrijske savezne šume, državna tvrtka koja upravlja jezerom, dopustile su američkom istraživaču Normanu Scottu trogodišnju potragu, uz dogovor da se eventualni nalaz podijeli s državom, a predmeti s poznatim vlasnikom vrate.