Nacistički zlatni vlak

Wałbrzych je stari rudarski grad u Donjoj Šleskoj, na jugozapadu Poljske. Do 1945. bio je dio Njemačke i zvao se Waldenburg. Iznad grada stoji dvorac Książ, jedan od najvećih u Poljskoj, a u obližnjim Sovinim gorama nacistička je Njemačka od 1943. gradila golem podzemni sustav tunela pod imenom Riese (Div). Te su tunele kopali prisilni radnici i zatočenici koncentracijskog logora Gross-Rosen, od kojih su tisuće umrle. Čemu je sustav trebao služiti, nikad nije do kraja utvrđeno, a nije ni dovršen.

Vlak koji nitko nije vidio

Iz tog podzemlja i tog vremena potječe priča o zlatnom vlaku. U proljeće 1945., dok se Crvena armija približavala, iz opkoljenog Breslaua navodno je krenuo oklopni vlak natovaren zlatom, draguljima, oružjem i umjetninama. Prošao je Freiburg, današnje Świebodzice, ali u Waldenburg nikad nije stigao. Prema predaji, skrenuo je u tunel u brdu i tunel je zatim zatrpan.

Ako je takav teret postojao, bio je to plijen: zlato i dragocjenosti otete ljudima i zemljama koje je nacistička Njemačka okupirala, uključujući imovinu progonjenih i ubijenih Židova. Zato je svaka priča o tom blagu ujedno priča o zločinu.

Priča se desetljećima prepričavala u Wałbrzychu. Lovci na blago tražili su vlak od pedesetih godina, a povjesničari su upozoravali da u njemačkim ni sovjetskim dokumentima nema nikakva traga takvoj vožnji.

"Devedeset devet posto"

U kolovozu 2015. poljski mediji objavili su da su dvojica muškaraca, preko odvjetnika, javila vlastima da su pronašli vlak i zatražila deset posto vrijednosti nalaza. Zamjenik ministra kulture Piotr Żuchowski 28. kolovoza izjavio je da je vidio georadarsku snimku i da je "99 posto" siguran kako je pronađen vlak dug oko stotinu metara. Vijest je obišla svijet, a u Wałbrzych su došli novinari i znatiželjnici iz cijele Europe.

Već 31. kolovoza vojvoda Donje Šleske Tomasz Smolarz rekao je da za to otkriće nema više dokaza nego za sve prijašnje tvrdnje. Početkom rujna dvojica nalaznika istupila su javno: bili su to Piotr Koper i Andreas Richter, koji su tvrdili da vlak leži uz 65. kilometar pruge Wrocław–Wałbrzych.

Što je pokazalo tlo

Vojska je u rujnu i listopadu 2015. ogradila šumu uz prugu, posjekla drveće i pretražila teren tražeći mine i zamke, ali nije našla ništa opasno. Zatim su teren mjerila dva tima. Stručnjaci AGH iz Krakova, koje je vodio Janusz Madej, 15. prosinca 2015. objavili su da nema dokaza o vlaku, a da je moguće da je ondje urušeni tunel.

Koper i Richter nisu odustali. Uz dopuštenje Poljskih državnih željeznica, koje su vlasnik zemljišta, 15. kolovoza 2016. počeli su kopati s timom od nekoliko desetaka ljudi i novcem sponzora. Nakon nekoliko dana bageri su došli do dubine od devet metara. Iskapanje je prekinuto nakon tjedan dana, a glasnogovornik tima rekao je da ondje nema ni vlaka ni tunela. Neobične sjene na georadarskim snimkama pokazale su se kao prirodne tvorevine u tlu.

Potraga koja ne staje

Koper je i poslije najavljivao nova bušenja, a 2017. objavio je da je mjerenjima našao šupljine koje bi mogle biti tunel. Godine 2025. nova skupina lovaca na blago tvrdila je da je u šumi kod Świdnice našla zakopane vagone i dobila ograničeno dopuštenje za pretragu. Nijedna od tih tvrdnji nije potvrdila vlak.

Za Wałbrzych je priča u međuvremenu postala dio identiteta grada: zlatni vlak našao se na muralima, suvenirima i etiketama piva, a broj posjetitelja dvorca Książ i tunela Riese porastao je.