Karta Pirija Reisa

Piri Reis rođen je u drugoj polovici 15. stoljeća u Galipolju, na obali Dardanela. Mladost je proveo na moru sa stricem Kemalom Reisom, koji je s gusarskom flotom ratovao u zapadnom Sredozemlju, a 1495. postao zapovjednik u osmanskoj mornarici. U jednoj pomorskoj bitci zarobili su Španjolca koji je sudjelovao u Kolumbovim putovanjima i koji je, kako se pretpostavlja, sa sobom imao kartu novih zemalja.

Dvadeset karata u jednoj

Nakon stričeve smrti Piri Reis vratio se u Galipolje i 1511. počeo crtati kartu svijeta. Dovršio ju je u mjesecu muharemu 919. godine po hidžri, odnosno 1513. Na karti je zapisao od čega ju je sastavio: od dvadesetak starijih karata i karata svijeta, od osam karata nazvanih džaferije, što se obično tumači kao karte iz Ptolemejeve Geografije, od jedne arapske karte Indije, četiri nove portugalske karte i jedne karte koju je nacrtao Kolumbo.

Karta je nacrtana na pergameni od kože gazele. Sačuvani komad velik je oko 87 sa 63 centimetra. Riječ je o portulanu, pomorskoj karti bez mreže meridijana i usporednica: umjesto njih iz ruža vjetrova šire se ravne crte smjerova po kojima su kormilari određivali kurs. Natpisi su na osmanskom turskom, a karta je ukrašena brodovima, životinjama i bićima iz srednjovjekovnih bestijarija, poput ljudi bez glave koji stoje među planinama Južne Amerike. Piri Reis je kartu 1517., nakon osmanskog osvajanja Egipta, predao sultanu Selimu I. Kako ju je sultan koristio, ne zna se.

Pronalazak u palači

Karta je gotovo četiri stoljeća bila zaboravljena. Godine 1929., dok je palača Topkapı pretvarana u muzej, ravnatelj turskih muzeja Halil Edhem pozvao je njemačkog teologa Gustava Adolfa Deissmanna da pregleda knjižnicu. U zanemarenom svežnju pronašli su neobičnu pergamenu. Orijentalist Paul Kahle prepoznao je da je riječ o djelu Pirija Reisa i da karta navodi Kolumbovu kartu kao izvor. Kolumbove karte nisu sačuvane, pa je otkriće obišlo svjetski tisak, a turski predsjednik Mustafa Kemal Atatürk dao je izraditi preslike.

Na sjeverozapadnom dijelu karte Karibi izgledaju drukčije nego na drugim kartama toga doba. Hispaniola je golema i okrenuta od sjevera prema jugu, a Kuba je spojena s kopnom. Povjesničari to povezuju s Kolumbom, koji je tvrdio da je Kuba dio Azije i koji je Hispaniolu poistovjećivao s Japanom iz opisa Marka Pola. Mnoga mjesna imena na tom dijelu karte potječu upravo iz Kolumbovih putovanja.

Obala na dnu karte

Najviše rasprava izaziva donji dio karte. Najjužnija mjesta koja se mogu pouzdano prepoznati su na obali Brazila, otprilike do 25. usporednice. Iza toga obala naglo skreće na istok i pruža se ispod Atlantika.

Američki inženjer i arheolog amater Arlington Mallery tvrdio je 1950-ih da ta obala prikazuje Zemlju kraljice Maud na Antarktici. Njegove je ideje preuzeo povjesničar Charles Hapgood i 1966. objavio knjigu Maps of the Ancient Sea Kings. Hapgood je zaključio da su Piri Reis i drugi kartografi preko niza prijepisa koristili karte jedne drevne civilizacije koja je izmjerila Antarktiku dok još nije bila prekrivena ledom. U knjizi je objavio pismo časnika američkog ratnog zrakoplovstva Harolda Ohlmeyera iz 1960., koji je napisao da se obala na karti podudara s podacima švedsko-britansko-norveške seizmičke ekspedicije iz 1949. o reljefu ispod leda. Hapgood je smatrao da je Antarktika djelomično bila bez leda još oko 4000. pr. Kr. i to je povezivao sa svojom teorijom o pomicanju Zemljine kore. Te su tvrdnje kasnije preuzeli Erich von Däniken i Graham Hancock.

Što kažu povjesničari karata

Povjesničari kartografije uglavnom su odbacili to tumačenje. Povjesničar Svat Soucek ističe da se pergamena kod Južne Amerike sužava i da su kartografi često prilagođavali smjer obale kako bi stala na raspoloživu plohu. Drugi upozoravaju da su gotovo sve karte toga doba prikazivale zamišljeni južni kontinent, Terra Australis, koji je još Ptolemej pretpostavljao kao protutežu kopnu na sjeveru. Na karti nema natpisa koji bi upućivao na to da je obala južno od Brazila izmjerena, a zmije opisane u natpisu ne žive tako daleko na jugu.

Geolozi dodaju da seizmička mjerenja iz 1949. pokrivaju sasvim malen dio područja i da reljef ispod leda nije isto što i obala bez leda, jer se kopno nakon otapanja leda podiže. Podaci iz ledenih jezgri pokazuju da je Antarktika prekrivena ledom više od deset milijuna godina. Gregory McIntosh, autor opsežne studije o karti, usporedio ju je s drugim kartama 16. stoljeća i zaključio da je za svoje vrijeme dobra, ali da je mnoge kasnije karte nadmašuju točnošću.

Piri Reis je 1521. dovršio Kitab-ı Bahriye, "Knjigu o moru", priručnik s kartama obala Sredozemlja, a 1528. nacrtao je drugu kartu svijeta, na kojoj su Amerike prikazane točnije. Rasprava o tome koje je točno izvore koristio za prvu kartu traje i danas.