Barbarski korzari

U ljeto 1627. brodovi iz sjeverne Afrike doplovili su do Islanda i odveli gotovo četiri stotine ljudi. Četiri godine poslije ispraznili su irsko selo Baltimore. Koliko je Europljana tako završilo u ropstvu, povjesničari se ni danas ne slažu.

Ukratko

  • Barbarski korzari djelovali su iz luka sjeverne Afrike, ponajviše Alžira, Tunisa, Tripolija i marokanskog Saléa, od 16. do početka 19. stoljeća, napadali brodove i obalna naselja te zarobljenike prodavali u ropstvo ili za otkupninu.
  • Najdalji pohodi stigli su do Islanda 1627., odakle je odvedeno gotovo 400 ljudi, i do irskog sela Baltimore 1631., odakle je odvedeno najmanje 107 ljudi.
  • Na Jadranu su sličnu ulogu imali ulcinjski gusari, s kojima su se nakon 1571. povezali gusari iz Alžira i drugih luka sjeverne Afrike.
  • Povjesničar Robert Davis procijenio je da je od 1530. do 1780. porobljeno do 1,25 milijuna Europljana, ali dio povjesničara tu brojku smatra previsokom.

U europskim primorskim mjestima stoljećima su se gradile kule motrilice i zvonila zvona kad bi se na obzoru pojavilo nepoznato jedro. Strah je imao ime: korzari s Barbarske obale, kako su Europljani zvali obalu sjeverozapadne Afrike. Njihova priča nije jedna od romantičnih gusarskih pripovijesti, nego povijest otmica, ropstva i obitelji koje su godinama skupljale novac za otkup.

Korzari s Barbarske obale

Alžir, Tunis i Tripoli bili su pod osmanskom vrhovnom vlašću, a Salé i druge marokanske luke imale su svoje gospodare. Korzari nisu bili odmetnici u pravom smislu: djelovali su uz dopuštenje i korist lokalnih vladara, kao što su europske države izdavale dopusnice svojim privatirima. Plijen su činili brodovi, roba i, iznad svega, ljudi. Zarobljenici su završavali na galijama, u kamenolomima, kućanstvima i na tržnicama robova, a imućniji i oni za koje se moglo očekivati da će ih netko otkupiti čekali su otkupninu.

Otkupom su se bavile i crkvene ustanove. Red trinitaraca, osnovan 1198., i red mercedaraca skupljali su novac po Europi i pregovarali o slobodi zarobljenika.

Ljeto 1627. na Islandu

Na islandskom se taj događaj zove Tyrkjaránið, "turska otmica". Dvije skupine brodova, jedna iz Saléa i jedna iz Alžira, napale su 20. lipnja 1627. Grindavík na jugozapadu otoka. Od 5. do 13. srpnja pljačkale su istočne fjordove, a od 16. do 19. srpnja otočje Vestmannaeyjar. Ubijeno je pedesetak ljudi, a gotovo 400 odvedeno je u ropstvo, od toga 234 samo s Vestmannaeyjara. Skupinu iz Saléa vodio je Murat Reis mlađi, Nizozemac iz Haarlema koji je i sam bio zarobljen pa prešao na stranu korzara.

Svećenik Ólafur Egilsson s Vestmannaeyjara pušten je u Alžiru da skupi novac za otkup i ostavio je putopis koji je glavni suvremeni izvor o otmici. Prvi veliki otkup dogodio se devet godina poslije, kad se 34 Islanđana vratilo iz Alžira. Ukupno je slobodu dobilo pedesetak ljudi, a nisu se svi vratili kući. Najpoznatija među njima, Guðríður Símonardóttir, poslije se udala za pjesnika Hallgrímura Péturssona.

Selo Baltimore

U noći 20. lipnja 1631. isti Murat Reis iskrcao se kod sela Baltimore u okrugu Cork na jugu Irske. Odveo je najmanje 107 ljudi, većinom engleskih doseljenika i nekoliko Iraca, a neki izvještaji govore o mnogo većem broju. Prema dostupnim izvorima, u Irsku su se vratila najviše trojica. Ribar John Hackett, čiji je brod korzari zarobili nekoliko dana ranije i koji ih je doveo do sela, poslije je obješen zbog suradnje. Preživjeli stanovnici preselili su se u Skibbereen, a Baltimore je naraštajima bio gotovo pust.

Novinar Des Ekin u knjizi The Stolen Village iznio je pretpostavku da je napad mogao naručiti mjesni zemljoposjednik Walter Coppinger, kojemu su smetali engleski doseljenici, jer se napad dogodio baš na dan kad je istekao njihov zakup. Ekin sam priznaje da za to nema čvrstog dokaza.

Korzari na Jadranu

Jadran je imao svoju inačicu iste priče. Kad su Osmanlije 1571. zauzele Ulcinj, alžirski potkralj Uluč Alija naselio je ondje 400 svojih gusara. Ulcinj je postao trgovačko i gusarsko središte, a ulcinjski gusari pljačkali su Jadranom do 18. stoljeća. Godine 1581. jedan od njihovih vođa okupio je 18 brodova i napadao plovila na južnom i srednjem Jadranu, a 1587. zarobili su dubrovački brod i posadu prodali u ropstvo. Mletačka vojska pokušala je 1696. zauzeti Ulcinj, ali bez uspjeha.

Dubrovnik je u tom svijetu imao posebnu ulogu. Nakon mira između Venecije i Osmanlija 1573. dubrovačke su kuće služile kao mjesto gdje su zarobljenici čekali dok obitelji ne pošalju otkupninu.

Koliko je bilo zarobljenih

Najveće pitanje oko barbarskih korzara su brojke. Povjesničar Robert Davis procijenio je 2001., na temelju procjena broja robova u gradovima sjeverne Afrike, da je od 1530. do 1780. porobljeno između milijun i 1,25 milijuna Europljana. Neki povjesničari smatraju da je ta brojka preuveličana jer počiva na pretpostavkama, a ne na popisima. Napadi su pogađali obale Italije, Francuske, Španjolske, Portugala, Britanije, Irske i Islanda.

Barbarsko korzarstvo završilo je u 19. stoljeću. Englesko-nizozemska flota pod lordom Exmouthom 1816. bombardirala je Alžir i prisilila ga na predaju, a Francuska je 1830. osvojila Alžir.

Kronologija

  1. 1198.: Osnovan je red trinitaraca, koji će otkupljivati zarobljenike.
  2. 1571.: Osmanlije zauzimaju Ulcinj; ondje se naseljava 400 gusara iz sjeverne Afrike.
  3. 1581.: Ulcinjski gusari s 18 brodova napadaju plovila na južnom i srednjem Jadranu.
  4. 20. lipnja 1627.: Počinje napad na Island u Grindavíku.
  5. 16.–19. srpnja 1627.: Napad na Vestmannaeyjar; odvedena su 234 čovjeka.
  6. 20. lipnja 1631.: Napad na Baltimore u Irskoj; odvedeno je najmanje 107 ljudi.
  7. 1636.: Prvi veliki otkup vraća 34 Islanđana iz Alžira.
  8. 1696.: Mletački napad na Ulcinj ne uspijeva.
  9. 1816.: Lord Exmouth bombardira Alžir.
  10. 1830.: Francuska osvaja Alžir.

Ključne osobe

  • Murat Reis mlađi: Korzar nizozemskog podrijetla iz Haarlema koji je vodio napade na Island 1627. i Baltimore 1631.
  • Ólafur Egilsson: Islandski svećenik odveden 1627., autor glavnog suvremenog opisa otmice.
  • Guðríður Símonardóttir: Islanđanka odvedena 1627., koja se vratila nakon otkupa.
  • John Hackett: Irski ribar koji je korzare doveo do Baltimorea i poslije bio obješen.
  • Uluč Alija: Alžirski potkralj koji je nakon 1571. naselio gusare u Ulcinju.
  • Robert Davis: Američki povjesničar koji je procijenio broj Europljana porobljenih u sjevernoj Africi.
  • Des Ekin: Irski novinar i pisac knjige o napadu na Baltimore.

Što se zna

  1. Korzari iz Alžira, Tunisa, Tripolija i Saléa od 16. do 19. stoljeća napadali su brodove i obale Europe i odvodili ljude u ropstvo.
  2. Napad na Island 1627. odnio je pedesetak života, a odvedeno je gotovo 400 ljudi; otkupljeno ih je pedesetak.
  3. Iz Baltimorea je 1631. odvedeno najmanje 107 ljudi, a vratila su se najviše trojica.
  4. Nakon 1571. Ulcinj je postao gusarsko središte na Jadranu povezano sa sjevernom Afrikom.
  5. Procjena od 1 do 1,25 milijuna porobljenih Europljana (1530.–1780.) potječe od Roberta Davisa i nije općeprihvaćena.

Otvorena pitanja

  • Koliko je Europljana doista porobljeno, s obzirom na to da sustavni popisi ne postoje?
  • Je li napad na Baltimore bio naručen iz Irske?
  • Koliko je zarobljenika s Jadrana prošlo kroz Ulcinj i sjevernoafričke luke?

Teorije

  • Procjena od oko milijun porobljenih Europljana približno je točna.
  • Brojka je bila znatno manja jer Davisov izračun počiva na pretpostavkama o smrtnosti i zamjeni robova.
  • Napad na Baltimore naručio je netko iz Irske tko je htio otjerati engleske doseljenike.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori