Blaga, šifre, olupine i sudbine gusara, od Kariba i Madagaskara do Jadrana. Područje: Mora i dubine.
Anne Bonny i Mary Read: U studenome 1720. na Jamajci su na smrt osuđene dvije žene gusari. Obje su izbjegle vješala jer su rekle da su trudne. Mary Read umrla je u zatvoru nekoliko mjeseci kasnije, a za Anne Bonny ne postoji ni jedan siguran zapis o tome što se s njom dogodilo.
Barbarski korzari: U ljeto 1627. brodovi iz sjeverne Afrike doplovili su do Islanda i odveli gotovo četiri stotine ljudi. Četiri godine poslije ispraznili su irsko selo Baltimore. Koliko je Europljana tako završilo u ropstvu, povjesničari se ni danas ne slažu.
Blago kapetana Kidda: William Kidd isplovio je s kraljevim dopuštenjem da lovi gusare, a 1701. obješen je u Londonu kao gusar. Jedan dio njegova blaga doista je zakopan na otoku Gardiners i iskopan, a priča o ostatku trajala je toliko da su se u 20. stoljeću pojavile i karte s njegovim imenom.
Blago otoka Cocos: Na nenaseljenom otoku u Tihom oceanu, petsto kilometara od obale Kostarike, navodno leži crkveno blago iz Lime, s dva kipa Bogorodice od punog zlata. Više od tristo ekspedicija tražilo ga je, a jedan je tragač ondje proveo gotovo dvadeset godina i našao nekoliko novčića.
Ching Shih: Početkom 19. stoljeća udovica jednog kineskog gusara zapovijedala je savezom stotina brodova i desetaka tisuća ljudi. Godine 1810. sama je otišla pregovarati s carskim namjesnikom, zadržala brodove i ljude i umrla u miru, gotovo trideset i pet godina kasnije.
Crnobradi: Za Crnobradog se priča da je u bitku ulazio s upaljenim fitiljima pod šeširom, da je imao četrnaest žena i da je blago zakopao ondje gdje ga zna samo vrag. Njegov zapovjedni brod pronađen je 1996. na dnu kod Sjeverne Karoline, a o blagu ni traga.
Henry Every: Godine 1695. engleski gusar Henry Every opljačkao je brod mogulskog cara pun hodočasnika i blaga i izazvao prvu svjetsku potjeru za jednim čovjekom. Nikad nije uhvaćen, a nakon lipnja 1696. nestaje iz svih zapisa.
Kriptogram La Buse: Francuski gusar Olivier Levasseur, zvan La Buse, obješen je 1730. na otoku Réunionu. Prema legendi, s vješala je u gomilu bacio šifrirani zapis i doviknuo da će njegovo blago pripasti onome tko ga razumije, ali taj se prizor ne spominje ni u jednom zapisu iz njegova vremena.
Libertalia: Knjiga o gusarima iz 1724. opisuje republiku na Madagaskaru u kojoj su gusari birali vođe, sve dijelili i govorili vlastitim jezikom. Nitko nikad nije pronašao ni njezine zidine ni ijedan zapis izvan te knjige.
Mitovi o gusarima: Zakopane škrinje, karte s križićem i zarobljenici koji hodaju po dasci u more. Velik dio onoga što svi znamo o gusarima zapisao je škotski pisac 1883., a neke od tih slika u povijesnim izvorima gotovo i ne postoje.
Neretvanski gusari: Godine 887. mletački dužd isplovio je s flotom protiv Neretvana i poginuo kraj Makarske. Venecija je zatim desetljećima plaćala za siguran prolaz njihovim vodama, a sve što o njima znamo zapisali su upravo Mlečani i Bizantinci.
Omiški gusari: U 13. stoljeću papa je protiv malog grada na ušću Cetine poslao svog izaslanika i pozvao dalmatinske gradove na pohod. Danas Omiš svakog kolovoza slavi pobjedu nad tim istim čovjekom, ali u predaji on više nije papin izaslanik nego mletački zapovjednik.
Senjski uskoci: Za jedne su bili branitelji kršćanstva na granici s Osmanskim Carstvom, za Veneciju gusari koje treba istrijebiti. Njihov rat zapalio je sukob dviju velikih sila, a mirom sklopljenim u Madridu 1617. njihova je flota spaljena, a oni raseljeni sa Senja.
Whydah i Samuel Bellamy: Whydah je sagrađen za prijevoz porobljenih Afrikanaca, a na prvom putovanju oteo ga je gusar Samuel Bellamy. Dva mjeseca kasnije potonuo je u oluji kod Cape Coda, a ronilac ga je pronašao tek 1984., pod nekoliko metara pijeska.