Kriptogram La Buse

Na groblju uz more u Saint-Paulu, na zapadnoj obali Réuniona, stoji grob s križem na kojem su urezani lubanja i prekrižene kosti. Mještani ga zovu grobom La Buse i ondje ostavljaju darove. Gusar Olivier Levasseur ondje sigurno nije pokopan, jer je groblje uređeno mnogo nakon njegove smrti. Ipak, grob dobro pokazuje kako je jedan stvarni pomorski razbojnik postao dio narodne predaje cijelog Indijskog oceana.

Od korzara do gusara

Levasseur je rođen u Calaisu na sjeveru Francuske. Izvori se razilaze oko godine: na engleskom se najčešće navodi kraj 1680-ih, a istraživač Cyrille Lougnon pronašao je u gradskom arhivu krsni list koji upućuje na 5. studenoga 1695. Za rata za španjolsko nasljeđe plovio je kao korzar, s dopuštenjem francuskog kralja da napada neprijateljske brodove. Kad je rat završio, nije se vratio kući, nego se pridružio gusarima u Karipskom moru, među kojima su bili Benjamin Hornigold i Samuel Bellamy.

Gusarenje toga doba nije bilo romantično. Prema zapisima koje prenose povjesničari, Levasseurova je posada kod obala Brazila opljačkala brod koji je prevozio porobljene ljude iz Angole, a 240 zarobljenika ostavila na otoku kod Macaéa. Kasnije, uz obale Zapadne Afrike, sudjelovao je u napadu na trgovačku luku Ouidah, jedno od glavnih mjesta trgovine robljem. Na kraju je, s Johnom Taylorom, prešao u Indijski ocean i imao uporište na otoku Sainte-Marie kraj Madagaskara.

Brod koji je čekao popravak

U travnju 1721. Levasseur i Taylor uplovili su u sidrište Saint-Denisa na Réunionu, koji se tada zvao otok Bourbon. Ondje je stajao portugalski brod Nossa Senhora do Cabo, oštećen u oluji. Posada je za nevremena bacila topove u more kako se brod ne bi prevrnuo, pa se gotovo nije mogao braniti. Na njemu su putovali portugalski potkralj Indije i nadbiskup Goe, s blagom skupljenim tijekom godina u Indiji: zlatom, srebrom, dijamantima, biserima i crkvenim predmetima.

Gusari su brod zauzeli u kratkoj borbi. Procjene vrijednosti plijena jako se razlikuju, a povjesničar Jan Rogoziński taj plijen opisuje kao najbogatiji koji je ijedan gusar ikad zauzeo. Dio blaga podijeljen je među posadom, a Levasseur i Taylor nakon nekog su se vremena razdvojili. Na putu oko Madagaskara zapalili su francuski brod na kojem su još bili porobljeni ljudi, što je potaknulo vlasti na novi lov na gusare.

Vješala u Saint-Paulu

Francuska je vlada nudila pomilovanje gusarima koji odustanu od pljačke, ali je tražila povrat velikog dijela plijena. Levasseur se, prema francuskim izvorima, oko 1729. bavio peljarenjem brodova u zaljevu Antongil na Madagaskaru. Kad se popeo na brod Francuske istočnoindijske kompanije, kapetan ga je prepoznao i zarobio. Odveden je na Réunion, suđen i 7. srpnja 1730. u pet sati poslijepodne obješen. Sačuvan je tekst presude, u kojem se navodi da se mora javno pokajati pred crkvom, a zatim biti pogubljen. Izvori se ne slažu je li pogubljenje bilo u Saint-Denisu ili u Saint-Paulu; francuski izvori navode Saint-Paul.

Upravo na tom mjestu počinje legenda. Prema njoj, Levasseur je na vješalima nosio ogrlicu s kriptogramom od sedamnaest redaka, bacio je u gomilu i povikao da će njegovo blago pripasti onome tko ga zna uzeti. Ogrlica nikad nije pronađena.

Papir koji se pojavio dvjesto godina kasnije

Kriptogram koji se danas pripisuje La Busi poznat je tek iz 20. stoljeća. Prvi ga je opisao francuski pomorski povjesničar Charles de La Roncière, kustos Francuske nacionalne knjižnice, u knjizi Le Flibustier mystérieux iz 1934. Prema njegovu prikazu, dokumente mu je donijela žena sa Sejšela, kasnije poznata kao gospođa Savy, koja je na svom zemljištu kod Bel Ombrea na otoku Mahéu pronašla znakove uklesane u stijene i povezala ih s gusarskim blagom.

Pismo kriptograma sastoji se od kutova, točaka i crtica i podsjeća na takozvanu masonsku šifru, u kojoj se slova zamjenjuju dijelovima mreže od crta i točaka. Kad se tako pročita, dobije se francuski tekst s mnogo pogrešaka, nalik na zbrkani recept ili upute: spominju se golubovi, žlica meda i žena. Britanski istraživač šifri Nick Pelling upozorava da se ne zna je li zbrka posljedica namjernog skrivanja, pogrešaka pri prepisivanju ili jednostavno izmišljanja, te sumnja da tekst uopće ima veze s Levasseurom. Neki istraživači ističu i da dokumenti govore o gusaru po imenu Le Butin i o Mauritiusu, a ne izravno o La Busi.

Pola stoljeća kopanja

Najpoznatiji tragač bio je Englez Reginald Cruise-Wilkins. Od kraja 1940-ih do smrti 1977. kopao je na plaži Bel Ombre na Mahéu. Vjerovao je da je kriptogram složena zagonetka zasnovana na mitu o dvanaest Heraklovih djela i na zviježđima, i da do blaga treba proći red zadataka. Pronašao je stare predmete, ali ne i blago. Potragu je nastavio njegov sin John. Drugi su kopali na Réunionu, a djed francuskog nobelovca J. M. G. Le Clézia proveo je oko dvadeset godina tražeći isto blago na otoku Rodriguesu, o čemu je unuk pisao u svojim knjigama.

Povjesničari gusarstva danas uglavnom smatraju da je legenda o kriptogramu bačenom s vješala nastala u 20. stoljeću. Tragači odgovaraju da odsutnost zapisa ne znači da blago ne postoji, jer je dio plijena s broda Nossa Senhora do Cabo doista nestao bez traga.