Whydah i Samuel Bellamy

U muzeju u West Yarmouthu u Massachusettsu izloženi su novčići, topovi, pištolji i jedna dječja cipela s olupine broda Whydah. Taj je brod postao poznat kao gusarski, ali prije toga, na svom jedinom pravom putovanju, služio je jednom od najokrutnijih poslova svoga vremena.

Brod nazvan po luci robova

Whydah Gally sagrađen je 1715. u Londonu po narudžbi Humphreyja Moricea, člana parlamenta kojega suvremenici opisuju kao najvažnijeg londonskog trgovca robljem. Ime je dobio po Ouidahu, kraljevstvu i luci na obali današnjeg Benina, odakle su europski trgovci odvodili zarobljene Afrikance. Bio je to brz jedrenjak s tri jarbola, dug oko 30 metara, s topovima za obranu.

Početkom 1716. isplovio je na prvo putovanje takozvane trokutaste trgovine. Uz obalu zapadne Afrike razmijenio je robu za ljude, zlato i bjelokost, a zatim preko Atlantika prevezao porobljene Afrikance na Karibe. Izvori navode da je riječ bila o nekoliko stotina ljudi; jedan broj iz literature je 312 prodanih ljudi, drugi govori o oko 500 ukrcanih. Koliko ih je umrlo na putu, ne zna se. Novcem od prodaje kupljeni su šećer, indigo i plemeniti metali za povratak u Englesku.

Gusar koji je zauzeo 53 broda

Samuel Bellamy rođen je oko 1689., vjerojatno u Devonu na jugozapadu Engleske, i rano je otišao na more. Oko 1716. tražio je blago iz španjolske flote potonule kod Floride, a zatim se pridružio gusarima Benjamina Hornigolda. Kad je posada smijenila Hornigolda jer nije htio napadati engleske brodove, za kapetana je izabran Bellamy. U nešto više od godinu dana njegova je skupina zauzela najmanje 53 broda.

Krajem veljače 1717. u prolazu između Kube i Hispaniole Bellamy je tri dana progonio Whydah. Kapetan Lawrence Prince predao se gotovo bez borbe. Bellamy je Whydah uzeo za svoj zapovjedni brod, a Princeu dao svoj stari brod. Gusari su s broda uklonili pregrade u koje su zatvarali porobljene ljude i dodali topove. U posadi su tada bili mornari različita podrijetla, a povjesničari navode da je među gusarima toga doba bilo i Afrikanaca, od kojih su neki ranije bili robovi.

Charles Johnson u knjizi iz 1724. pripisuje kapetanu Bellamyju govor u kojem gusare uspoređuje s bogatašima koji pljačkaju siromašne pod zaštitom zakona. Taj se govor često navodi, ali Johnson ne kaže jasno o kojem je Bellamyju riječ, a neki autori ga pripisuju drugom gusaru istog prezimena.

Noć 26. travnja

Bellamy je s Whydahom i nekoliko manjih brodova plovio uz obalu prema sjeveru. Navečer 26. travnja 1717. nad Cape Codom spustila se magla, a zatim je udarila jaka oluja sa sjeveroistoka. Whydah je oko ponoći nasjeo na pješčani sprud nedaleko od današnje plaže Marconi u Wellfleetu, jarbol je pukao, a brod se prevrnuo i raspao. S njim je potonuo i plijen, prema iskazima preživjelih nekoliko tona srebra i zlata.

Od 146 ljudi na brodu do obale su živi stigla samo dvojica: šesnaestogodišnji peljar John Julian iz naroda Miskito i velški tesar Thomas Davis. Na obalu je izbačeno više od stotinu tijela. Iste je noći kod obližnjeg otoka propao i manji brod Mary Anne, čija je posada preživjela. Šestorica gusara osuđena su u Bostonu i obješena 15. studenoga 1717. Dvojica su oslobođena jer je sud povjerovao da su bili prisiljeni na gusarenje. John Julian nije suđen, nego je prodan kao rob.

Guverner Massachusettsa poslao je kartografa Cypriana Southacka da spasi blago. Southack je zatekao olupinu razbacanu duž kilometara obale i mještane koji su je već pretraživali. Izvukao je malo vrijedno toga i zapisao da su bogatstvo i topovi zatrpani pijeskom. Ostavio je i kartu mjesta nesreće.

Zvono pod pijeskom

Upravo se na Southackovu kartu oslonio američki ronilac Barry Clifford, koji je olupinu pronašao 1984., u plitkom moru i pod slojem pijeska. U jesen 1985. izvađeno je brodsko zvono s natpisom THE WHYDAH GALLY 1716. Time je Whydah postao prva olupina gusarskog broda iz zlatnog doba gusarstva čiji je identitet nedvojbeno potvrđen. Do danas je izvađeno više od 200.000 predmeta, od novčića i nakita afričke izrade do oružja. Među njima je i dječja cipela s kosti, za koju se pretpostavlja da je pripadala dječaku Johnu Kingu, koji se gusarima pridružio s desetak godina.

Bellamyjevo tijelo nikad nije pouzdano prepoznato. Godine 2018. muzej je objavio rezultat DNK analize bedrene kosti pronađene u velikoj nakupini stvrdnutog pijeska i predmeta, pokraj pištolja za koji se vjeruje da je bio Bellamyjev. Usporedba s Bellamyjevim potomkom u Engleskoj pokazala je da kost nije njegova, nego da je pripadala muškarcu podrijetlom s istočnog Sredozemlja.

Uz Bellamyja se veže i lokalna legenda o mladoj ženi s Cape Coda, poznatoj kao Goody Hallett, koju je navodno volio i zbog koje se vraćao prema tom kraju. Za nju nema suvremenih zapisa, a ime Maria dobila je tek u knjizi iz 1934.