Senjski uskoci

Za jedne su bili branitelji kršćanstva na granici s Osmanskim Carstvom, za Veneciju gusari koje treba istrijebiti. Njihov rat zapalio je sukob dviju velikih sila, a mirom sklopljenim u Madridu 1617. njihova je flota spaljena, a oni raseljeni sa Senja.

Ukratko

  • Uskoci su bili starosjedioci, izbjeglice i prebjezi iz krajeva pod osmanskom vlašću koji su se pridružili posadama hrvatskih graničnih utvrda; nakon pada Klisa 1537. njihovo je središte postao Senj.
  • Borili su se protiv Osmanlija, ali su napadali i mletačke brodove, pa ih je Venecija nazivala gusarima, a Habsburgovci su ih rabili i protiv Osmanlija i protiv Venecije.
  • Sukob oko uskoka bio je jedan od uzroka rata između Venecije i Habsburgovaca od 1615. do 1617., koji je završio mirom u Madridu.
  • Godine 1618. uskočka je flota spaljena u Rijeci, a većina uskoka preseljena je najmanje 50 kilometara od Senja; u narodnim pjesmama i književnosti ostali su junaci.

Senj je u 16. stoljeću bio grad na rubu dvaju svjetova. Iza Velebita i Kapele počinjalo je Osmansko Carstvo, a more pred gradom smatrala je svojim Mletačka Republika, koja je s Osmanlijama htjela mir i trgovinu. Između njih bila je ratnička zajednica koja je živjela od rata. Kako će se ta zajednica opisati, ovisi o tome čiji se izvor čita.

Ljudi koji su uskočili

Ime uskoci dolazi od toga što su "uskočili" k posadama hrvatskih graničnih utvrda. Među njima su bili starosjedioci raseljeni pred Osmanlijama, izbjeglice iz osvojenih krajeva i prebjezi, a pridruživali su im se i dragovoljci iz drugih kršćanskih zemalja. Važnu je ulogu imao kliški kapetan Petar Kružić, koji je posade na granici smatrao braniteljima kršćanstva, a sve podanike Osmanskog Carstva neprijateljima. Kad je Kružić poginuo i Klis pao 1537., njegova se zajednica preselila u Senj.

Na granici su se tada vodili obostrani pljačkaški pohodi u kojima je cilj bio odvesti zarobljenike, stoku i robu, a ne dobiti bitku. Uskoci su razvili vlastiti kodeks časti: obranu "predziđa kršćanstva", osvetu, dvoboj, brigu za ranjene i obitelji poginulih te zabranu trgovine s osmanskim podanicima. Na čelu im je bio senjski kapetan. Dio uskoka primao je plaću, a ostali su živjeli od plijena; zapovjednici su se zvali harambaše i vojvode.

Brodovi u Velebitskom kanalu

Uskoci su plovili lakim brodovima koji su mogli ući u plitke uvale i brzo nestati među otocima. Napadali su osmanska naselja na obali i brodove koji su vozili robu osmanskih podanika. Problem je bio u tome što je velik dio te robe putovao mletačkim brodovima, a Venecija je bila u miru s Osmanlijama i jamčila im siguran promet Jadranom. Kad su uskoci napali mletački brod, za Veneciju je to bilo gusarstvo; za uskoke je to bila borba protiv neprijatelja i onih koji s njim trguju.

Venecija je Senj prikazivala kao ozloglašeno leglo piratstva i odmetništva. Od 1580-ih blokirala je Senj i Hrvatsko primorje, a od 1592. imenovala je posebnog zapovjednika za borbu protiv uskoka. Kad su uskoci 1596. pokušali preoteti Klis, Mlečani su, prema Hrvatskoj enciklopediji, prešutno pomagali osmanskoj strani. Habsburgovcima su uskoci pak služili i u ratovima s Osmanlijama i u suparništvu s Venecijom.

Rat zbog uskoka

Bečki dvor pokušavao je obuzdati uskoke kad mu je to politički odgovaralo. Ratno vijeće u Grazu poslalo je 1601. povjerenika Josipa Rabattu da preustroji uskočku organizaciju i ograniči njihove napade. Nakon njegovih oštrih postupaka prema uglednim uskocima i dogovora s Venecijom, uskoci su ga ubili. Uskoci su se istakli u Dugom ratu protiv Osmanlija od 1593. do 1606., ali su poslije postali teret u odnosima Beča i Venecije. Godine 1610. vrhovno zapovjedništvo osudilo je na smrt vojvodu Ivu Senjanina, kojega Hrvatska enciklopedija opisuje kao nedužnog, što je samo povećalo nepovjerenje uskoka prema vlastima.

Napetosti su 1615. prerasle u rat između Venecije i nadvojvode Ferdinanda Štajerskog, nazvan Uskočki rat ili rat za Gradišku. Venecija je opsjedala Gradišku na rijeci Soči, unajmila nizozemske vojnike i zatvorila Jadran španjolskoj pomoći. Rat je završio mirom sklopljenim u Madridu 26. rujna 1617., koji je trebao riješiti i uskočko pitanje.

Raseljavanje

Ferdinand, koji će uskoro postati car, nije si više mogao dopustiti sukobe uskoka s Osmanlijama i Venecijom, jer je 1618. počeo Tridesetogodišnji rat. Iste je godine uskočka flota spaljena u Rijeci, a većina uskoka preseljena je najmanje 50 kilometara od Senja. Manji dio, koji je ostao bez izvora prihoda, raspoređen je u posade Brinja i Otočca, a dio oko Pazina i Učke. Za glave onih koji su htjeli nastaviti s pljačkom raspisane su nagrade, a u Senju je stalno smještena austrijska posada.

Uskoci su preživjeli u narodnim pjesmama, u kojima su junaci Senjanin Ivo, Senjanin Juriša, Stojan i Ilija Janković te Petar i Ilija Smiljanić, i u romanu Augusta Šenoe Čuvaj se senjske ruke. Povjesničarka Catherine Wendy Bracewell u knjizi o senjskim uskocima opisala ih je s obje strane odjednom: kao ratnike svetog rata i kao ljude za koje je plijen bio način života.

Kronologija

  1. 1537.: Pogiba Petar Kružić i pada Klis; uskočka zajednica seli se u Senj.
  2. 1558.: Iznad Senja nastaje tvrđava Nehaj.
  3. 1580-e: Venecija počinje blokirati Senj i Hrvatsko primorje.
  4. 1592.: Venecija imenuje posebnog zapovjednika za borbu protiv uskoka.
  5. 1593.–1606.: Uskoci se bore u Dugom ratu protiv Osmanlija.
  6. 1596.: Neuspjeli pokušaj uskoka da preotmu Klis.
  7. 1601.: Uskoci ubijaju carskog povjerenika Josipa Rabattu.
  8. 1610.: Vojvoda Ivo Senjanin osuđen je na smrt.
  9. 1615.: Počinje Uskočki rat između Venecije i Habsburgovaca.
  10. 26. rujna 1617.: Mirom u Madridu završava rat.
  11. 1618.: Uskočka flota spaljena je u Rijeci, a uskoci preseljeni od Senja.

Ključne osobe

  • Petar Kružić: Kliški kapetan čija se uskočka zajednica nakon pada Klisa 1537. preselila u Senj.
  • Josip Rabatta: Carski povjerenik kojega su uskoci ubili 1601. u Senju.
  • Ivo Senjanin: Uskočki vojvoda, zvan i Ivan Vlatković, osuđen na smrt 1610., junak narodnih pjesama.
  • Ferdinand II.: Nadvojvoda Štajerski i kasniji car koji je nakon mira 1617. raselio uskoke.
  • August Šenoa: Hrvatski pisac koji je o uskocima napisao roman *Čuvaj se senjske ruke*.
  • Catherine Wendy Bracewell: Povjesničarka koja je 1992. objavila knjigu o senjskim uskocima.

Što se zna

  1. Uskoci su nakon pada Klisa 1537. svoje središte premjestili u Senj.
  2. Napadali su osmanske posjede i brodove, ali i mletačke brodove, zbog čega ih je Venecija smatrala gusarima.
  3. Venecija je od 1580-ih blokirala Senj, a od 1592. imala posebnog zapovjednika za borbu protiv uskoka.
  4. Uskočki rat između Venecije i Habsburgovaca trajao je od 1615. do mira u Madridu 1617.
  5. Godine 1618. uskočka je flota spaljena u Rijeci, a većina uskoka raseljena je od Senja.

Otvorena pitanja

  • Koliko je u uskočkim napadima bilo borbe protiv Osmanlija, a koliko pljačke radi preživljavanja?
  • Je li Venecija preuveličavala uskočko gusarstvo kako bi opravdala nadzor nad Jadranom?
  • Je li Ivo Senjanin doista bio nedužan?

Teorije

  • Uskoci su prije svega bili branitelji granice, a napadi na Veneciju bili su posljedica njezine trgovine s Osmanlijama.
  • Uskoci su živjeli od pljačke, a sveti rat bio je opravdanje za napade na svakoga tko je imao plijen.
  • Uskoci su bili oruđe Habsburgovaca protiv Venecije i Osmanlija, a odbačeni su kad više nisu bili korisni.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori