Blago kapetana Kidda

William Kidd isplovio je s kraljevim dopuštenjem da lovi gusare, a 1701. obješen je u Londonu kao gusar. Jedan dio njegova blaga doista je zakopan na otoku Gardiners i iskopan, a priča o ostatku trajala je toliko da su se u 20. stoljeću pojavile i karte s njegovim imenom.

Ukratko

  • Škotski pomorac William Kidd isplovio je 1696. s kraljevskim gusarskim patentom da lovi gusare i francuske brodove u Indijskom oceanu, a 1698. zauzeo je bogati brod Quedagh Merchant.
  • Proglašen je gusarom, a na povratku je u lipnju 1699. dio plijena ostavio na otoku Gardiners kod Long Islanda; to je blago iskopano i predano vlastima kao dokaz.
  • Osuđen je u Londonu za ubojstvo i piratstvo i obješen 23. svibnja 1701.; dokumenti koji su ga mogli djelomično opravdati pronađeni su tek u 20. stoljeću.
  • Vjerovanje da je negdje ostao veći dio blaga potaknulo je potrage od Oak Islanda do Vijetnama, a jednu od takozvanih Kidd-Palmerovih karata forenzičko je vještačenje 1951. ocijenilo kao razmjerno nov rad.

Ime kapetana Kidda postalo je sinonim za zakopano gusarsko blago. Pisci Washington Irving i Edgar Allan Poe uplitali su ga u svoje priče, a tragači su kopali po otocima duž cijele istočne obale Sjeverne Amerike. Ipak, povijesni William Kidd bio je čovjek koji je dugo služio kruni, a njegov je pad bio isto toliko politički koliko i pomorski.

Lovac na gusare

Kidd je rođen oko 1645., najvjerojatnije u Dundeeju u Škotskoj, a odrastao je kao pomorac. Krajem 1680-ih plovio je Karipskim morem kao korzar u ratu protiv Francuske i stekao ugled. Nastanio se u New Yorku, oženio bogatu udovicu i družio se s uglednim građanima kolonije.

Godine 1695. guverner New Yorka, grof od Bellomonta, i nekoliko moćnih engleskih plemića uložili su novac u pothvat s jasnim ciljem: Kidd je trebao loviti gusare u Indijskom oceanu i napadati francuske brodove, a ulagači su trebali dijeliti plijen. Dobio je gusarski patent s potpisom kralja Vilima III. i novi brod Adventure Galley, s topovima i veslima.

Plovidba koja je pošla po zlu

Pothvat je od početka bio loš. Kod Komora je trećina posade umrla od kolere, brod je počeo propuštati, a gusara koje je trebao loviti nije bilo. Posada, koja je plaću dobivala samo od plijena, tražila je napade na brodove koje patent nije dopuštao. U listopadu 1697. Kidd je u svađi udario topnika Williama Moorea teškim vjedrom okovanim željezom, a Moore je sutradan umro.

U siječnju 1698. Kidd je zauzeo Quedagh Merchant, brod od oko 400 tona koji su unajmili armenski trgovci, natovaren tkaninama, zlatom i srebrom. Brod je nosio francuske putne isprave, pa je Kidd mogao tvrditi da je to zakonit plijen. U Engleskoj se to drukčije shvatilo: vlasti su ga proglasile gusarom, a pomilovanje koje je kralj 1698. ponudio gusarima izričito ga je izuzelo.

Škrinja na otoku Gardiners

Kidd se vratio na Karibe, ostavio Quedagh Merchant i manjim brodom krenuo prema New Yorku. Znao je da ga traže i htio je imati čime pregovarati. U lipnju 1699. pristao je na otoku Gardiners, između dva poluotoka na istočnom kraju Long Islanda, koji je od 1639. bio u vlasništvu obitelji Gardiner. S dopuštenjem vlasnika Johna Gardinera zakopao je ondje škrinju, kutiju sa zlatom i kutije sa srebrom.

Guverner Bellomont namamio ga je u Boston obećanjima o pomilovanju i 6. srpnja 1699. dao ga uhititi. John Gardiner dobio je nalog da preda ono što je Kidd ostavio. Prema popisu, bilo je tu zlatnog praha, srebrnih šipki, španjolskih novčića, rubina, dijamanata i svijećnjaka. Kasnija predaja dodala je da je Kidd prijetio Gardinerovima smrću ako blago nestane, ali Gardinerov iskaz iz srpnja 1699. ne spominje nikakve prijetnje. Danas na otoku ploča obilježava mjesto gdje je škrinja bila zakopana.

Suđenje u Londonu

Kidd je poslan u London i gotovo dvije godine čekao suđenje u zatvoru Newgate. U međuvremenu se promijenila vlast, a njegovi ulagači iz stranke vigovaca nastojali su se od njega udaljiti. Na suđenju pred Admiralitetskim sudom u svibnju 1701. nije imao francuske isprave na koje se pozivao. Proglašen je krivim za ubojstvo Moorea i za piratstvo i 23. svibnja 1701. obješen na stratištu Execution Dock u londonskoj četvrti Wapping. Konop je prvi put pukao, pa je vješanje ponovljeno. Tijelo mu je godinama visjelo u kavezu iznad Temze kao opomena.

Isprave koje su nedostajale na suđenju pronađene su početkom 20. stoljeća u Londonu, pogrešno razvrstane među drugim državnim spisima. Povjesničari ih navode kao dokaz da Kiddova krivnja nije bila tako jednostavna kao što je sud zaključio.

Karte iz starog namještaja

Odmah nakon pogubljenja tiskana je balada o Kiddovu oproštaju s morem, koja spominje dvjesto šipki zlata. Otada su tragači tražili njegovo blago na otoku Oak u Novoj Škotskoj, na otocima uz obalu Connecticuta i na otoku Grand Manan, a 1983. dvojica su Amerikanaca zbog takve potrage završila u vijetnamskom zatvoru.

Krajem 1920-ih i početkom 1930-ih engleski skupljač gusarskih predmeta Hubert Palmer došao je do četiri karte skrivene u starim škrinjama i pisaćem stolu na kojima su bili urezani Kiddovo ime ili inicijali. Karte prikazuju otok u obliku polumjeseca u "Kineskom moru", neke s oznakom mjesta. U 1950-ima nekoliko je ekspedicija pokušalo pronaći taj otok, bez uspjeha. Godine 1951. forenzičar britanskog Ministarstva unutarnjih poslova ocijenio je jednu kartu kao razmjerno nov rad na možda starom pergamentu, a policijski laboratorij pronašao je ispod tinte tragove modernog grafita. Kustos Nacionalnog pomorskog muzeja Alan Stimson 1976. upozorio je da karte nalikuju karti iz romana Otok s blagom. Zagovornici autentičnosti, poput pisca Georgea Edmundsa u 1990-ima, tvrdili su da su karte doista iz Kiddova vremena.

Pronađena je i olupina Kiddova velikog plijena: 2007. ronioci Sveučilišta Indiana identificirali su ostatke za koje se smatra da su Quedagh Merchant, u plitkom moru kraj otoka Catalina uz Dominikansku Republiku.

Kronologija

  1. Oko 1645.: William Kidd rođen je, najvjerojatnije u Dundeeju.
  2. Prosinac 1695.: Grof od Bellomonta i ulagači dogovaraju Kiddov pothvat protiv gusara.
  3. 1696.: Kidd isplovljava na brodu Adventure Galley s kraljevskim patentom.
  4. 30. listopada 1697.: Topnik William Moore umire nakon Kiddova udarca.
  5. 30. siječnja 1698.: Kidd zauzima brod Quedagh Merchant.
  6. Lipanj 1699.: Kidd ostavlja dio plijena na otoku Gardiners.
  7. 6. srpnja 1699.: Uhićen je u Bostonu.
  8. 23. svibnja 1701.: Obješen je u Londonu nakon suđenja pred Admiralitetskim sudom.
  9. 1951.: Forenzičko vještačenje jedne Kidd-Palmerove karte.
  10. 2007.: Kraj Dominikanske Republike identificirana je olupina koja se smatra Quedagh Merchantom.

Ključne osobe

  • William Kidd: Škotski pomorac i korzar, obješen 1701. kao gusar.
  • Richard Coote: Grof od Bellomonta, guverner New Yorka, ulagač u Kiddov pothvat koji ga je dao uhititi.
  • John Gardiner: Vlasnik otoka Gardiners kod kojega je Kidd 1699. ostavio dio plijena.
  • William Moore: Topnik na brodu Adventure Galley, čija je smrt bila jedna od optužbi protiv Kidda.
  • Hubert Palmer: Engleski skupljač koji je u 1920-ima i 1930-ima došao do karata pripisanih Kiddu.

Što se zna

  1. Kidd je 1696. isplovio s kraljevskim patentom da lovi gusare i francuske brodove.
  2. U siječnju 1698. zauzeo je brod Quedagh Merchant, koji je nosio francuske isprave.
  3. U lipnju 1699. ostavio je dio plijena na otoku Gardiners, a vlasnik otoka predao ga je vlastima.
  4. Osuđen je za ubojstvo i piratstvo i obješen 23. svibnja 1701. u Londonu.
  5. Francuske isprave koje nisu bile dostupne na suđenju pronađene su početkom 20. stoljeća.
  6. Forenzičko vještačenje 1951. ocijenilo je jednu Kidd-Palmerovu kartu kao razmjerno nov rad.

Otvorena pitanja

  • Je li Kidd sakrio još plijena osim onoga na otoku Gardiners?
  • Bi li Kidd bio oslobođen da je na suđenju imao francuske isprave?
  • Tko je i kada izradio Kidd-Palmerove karte?

Teorije

  • Jedini veći skriveni dio plijena bio je onaj na otoku Gardiners, a ostalo je prodano ili podijeljeno
  • Kidd je sakrio još blaga na nekom otoku uz obalu Sjeverne Amerike ili na Karibima
  • Kidd-Palmerove karte su stare i vode do pravog Kiddova skrovišta

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Ritchie, R. C. (1986). Captain Kidd and the War against the Pirates. Harvard University Press.
  • Zacks, R. (2002). The Pirate Hunter: The True Story of Captain Kidd. Hyperion.

Izvori