Kitsune

Na brdu Inari na jugoistoku Kyota stoji svetište Fushimi Inari Taisha, a uz njega tisuće crvenih vratnica jedna do druge. Prema samom svetištu, ljudi ondje od 711. mole za dobru žetvu, uspjeh u poslu i zdravlje obitelji. Na mnogim mjestima uz staze stoje kamene lisice. One nisu sam kami, šintoističko božanstvo, nego njegovi glasnici. Inarijeve lisice su bijele, a bijela je boja dobrog znaka.

Japanski jezik za lisicu ima jednu riječ, kitsune. U predajama, međutim, lisica nije obična životinja. Ona može promijeniti oblik, ući u snove, zapaliti hladnu vatru, kitsunebi, i obmanuti ljude. Što je starija, to je mudrija i moćnija, a s godinama joj rastu i repovi, sve do devet.

Žena koja je dolazila spavati

Najstarija poznata japanska priča o lisici koja se udaje za čovjeka zapisana je u zbirci budističkih poučnih priča Nihon ryōiki, nastaloj između 810. i 824. Muškarac se oženio lijepom ženom i s njom dobio dijete. Kad je obiteljski pas jednog dana napao ženu, ona se od straha pretvorila u lisicu i pobjegla. Muž je nije otjerao, nego joj je rekao da se vrati i dolazi spavati s njim. Iz tih riječi, kitsu-ne, "dođi i spavaj", priča izvodi i ime lisice. Jezikoslovci tu pučku etimologiju ne prihvaćaju, ali ona pokazuje kako je lisica u Japanu već u 9. stoljeću bila i opasna i bliska.

Priče o ženi-lisici prenosile su se stoljećima. U jednoj od najpoznatijih, lisica Kuzunoha udaje se za plemića i rađa sina, koji će postati Abe no Seimei, slavni dvorski astrolog i čarobnjak iz 10. stoljeća.

Istraživačica Karen Smyers, koja je proučavala štovanje Inarija, piše da su lik lisice-zavodnice i vezu lisica s budizmom Japanci preuzeli iz kineskih priča, ali da neke japanske priče o lisicama imaju elemente kojih u Kini nema. I devet repova potječe iz kineskih klasika, prema kojima lisica nakon tisuću godina postaje nebeska lisica.

Devetorepa dvorska dama

Najpoznatija opasna lisica u Japanu je Tamamo-no-Mae. Priče o njoj zapisane su u prozi razdoblja Muromachi, od 14. do 16. stoljeća. Prema njima, Tamamo-no-Mae bila je najdraža dvorska dama cara Konoea, koji je vladao od 1142. do 1155. Bila je neobično lijepa i znala je odgovor na svako pitanje. Car se teško razbolio, a dvorski astrolog Abe no Yasuchika otkrio je da je ona devetorepa lisica. Car je poslao ratnike, koji su je ubili na ravnicama Nasua.

Kasnije su pripovjedači priču proširili. Prema inačici iz razdoblja Edo, ista lisica prije Japana zavela je kineske i indijske vladare i srušila cijele dinastije. U knjizi iz 1653. dodano je da se njezin duh nakon smrti uvukao u kamen Sesshō-seki, "kamen koji ubija", iz kojega je izlazio otrovni plin i ubijao sve što ga dotakne. Budistički redovnik Gennō, prema predaji, razbio je kamen i obavio obred za lisičji duh, koji se pokajao i smirio.

Kamen i danas leži u brdima Nasua, u području s vrelima i vulkanskim plinovima. Dana 5. ožujka 2022. raspao se na dva dijela. Pukotine su na njemu viđene već nekoliko godina prije, pa je najvjerojatnije pukao sam od sebe, kad je voda ušla u njih. Dio korisnika društvenih mreža šalio se da je Tamamo-no-Mae slobodna, a 26. ožujka 2022. lokalna je uprava pozvala svećenike da kod kamena obave obred smirenja duha.

Lisice među ljudima

Uz priče o ljubavi i prijevari, predaja je poznavala i kitsunetsuki, zaposjednuće lisicom. Vjerovalo se da lisica može ući u čovjeka, najčešće u ženu, pa da ta osoba počne drukčije govoriti, jesti i ponašati se. U nekim krajevima, osobito u staroj pokrajini Izumo, govorilo se da pojedine obitelji drže lisice u službi, a o tome je u 19. stoljeću pisao i Lafcadio Hearn.

Najbezazleniji trag predaje nalazi se na jelovnicima. Rezanci kitsune udon i kitsune soba dobili su ime po prženom tofuu na vrhu, jer se vjerovalo da ga lisice, Inarijevi glasnici, osobito vole. Inarijevim svetištima ostavljaju se i inarizushi, riža zamotana u isti prženi tofu.

Slikar Utagawa Hiroshige 1857. naslikao je prizor iz predaja okolice Eda, današnjeg Tokija: noć uoči Nove godine, velik broj lisica okupljenih pod starim stablom u Ōjiju, mjestu poznatom po Inarijevu svetištu, i mali plamen iznad svake od njih.