Kitsune

U ožujku 2022. na vulkanskim obroncima Nasua u Japanu raspao se na dvoje kamen u koji je, prema legendi, zarobljen duh devetorepe lisice. Lokalne vlasti pozvale su svećenike da obave obred smirenja.

Ukratko

  • Kitsune je japanska riječ za lisicu, ali u predajama označava i lisicu s nadnaravnim moćima koja se može pretvoriti u čovjeka, najčešće u lijepu ženu.
  • Lisice su glasnici Inarija, šintoističkog kamija riže i plodnosti, pa kipovi lisica stoje pred tisućama Inarijevih svetišta, među njima i pred svetištem Fushimi Inari u Kyotu.
  • Najstarija poznata priča o ženi-lisici zapisana je u zbirci Nihon ryōiki s početka 9. stoljeća.
  • Predaja razlikuje dobre lisice koje služe Inariju i nestašne ili opasne lisice, poput devetorepe Tamamo-no-Mae, koja je, prema legendi, završila u kamenu Sesshō-seki.

Na brdu Inari na jugoistoku Kyota stoji svetište Fushimi Inari Taisha, a uz njega tisuće crvenih vratnica jedna do druge. Prema samom svetištu, ljudi ondje od 711. mole za dobru žetvu, uspjeh u poslu i zdravlje obitelji. Na mnogim mjestima uz staze stoje kamene lisice. One nisu sam kami, šintoističko božanstvo, nego njegovi glasnici. Inarijeve lisice su bijele, a bijela je boja dobrog znaka.

Japanski jezik za lisicu ima jednu riječ, kitsune. U predajama, međutim, lisica nije obična životinja. Ona može promijeniti oblik, ući u snove, zapaliti hladnu vatru, kitsunebi, i obmanuti ljude. Što je starija, to je mudrija i moćnija, a s godinama joj rastu i repovi, sve do devet.

Žena koja je dolazila spavati

Najstarija poznata japanska priča o lisici koja se udaje za čovjeka zapisana je u zbirci budističkih poučnih priča Nihon ryōiki, nastaloj između 810. i 824. Muškarac se oženio lijepom ženom i s njom dobio dijete. Kad je obiteljski pas jednog dana napao ženu, ona se od straha pretvorila u lisicu i pobjegla. Muž je nije otjerao, nego joj je rekao da se vrati i dolazi spavati s njim. Iz tih riječi, kitsu-ne, "dođi i spavaj", priča izvodi i ime lisice. Jezikoslovci tu pučku etimologiju ne prihvaćaju, ali ona pokazuje kako je lisica u Japanu već u 9. stoljeću bila i opasna i bliska.

Priče o ženi-lisici prenosile su se stoljećima. U jednoj od najpoznatijih, lisica Kuzunoha udaje se za plemića i rađa sina, koji će postati Abe no Seimei, slavni dvorski astrolog i čarobnjak iz 10. stoljeća.

Istraživačica Karen Smyers, koja je proučavala štovanje Inarija, piše da su lik lisice-zavodnice i vezu lisica s budizmom Japanci preuzeli iz kineskih priča, ali da neke japanske priče o lisicama imaju elemente kojih u Kini nema. I devet repova potječe iz kineskih klasika, prema kojima lisica nakon tisuću godina postaje nebeska lisica.

Devetorepa dvorska dama

Najpoznatija opasna lisica u Japanu je Tamamo-no-Mae. Priče o njoj zapisane su u prozi razdoblja Muromachi, od 14. do 16. stoljeća. Prema njima, Tamamo-no-Mae bila je najdraža dvorska dama cara Konoea, koji je vladao od 1142. do 1155. Bila je neobično lijepa i znala je odgovor na svako pitanje. Car se teško razbolio, a dvorski astrolog Abe no Yasuchika otkrio je da je ona devetorepa lisica. Car je poslao ratnike, koji su je ubili na ravnicama Nasua.

Kasnije su pripovjedači priču proširili. Prema inačici iz razdoblja Edo, ista lisica prije Japana zavela je kineske i indijske vladare i srušila cijele dinastije. U knjizi iz 1653. dodano je da se njezin duh nakon smrti uvukao u kamen Sesshō-seki, "kamen koji ubija", iz kojega je izlazio otrovni plin i ubijao sve što ga dotakne. Budistički redovnik Gennō, prema predaji, razbio je kamen i obavio obred za lisičji duh, koji se pokajao i smirio.

Kamen i danas leži u brdima Nasua, u području s vrelima i vulkanskim plinovima. Dana 5. ožujka 2022. raspao se na dva dijela. Pukotine su na njemu viđene već nekoliko godina prije, pa je najvjerojatnije pukao sam od sebe, kad je voda ušla u njih. Dio korisnika društvenih mreža šalio se da je Tamamo-no-Mae slobodna, a 26. ožujka 2022. lokalna je uprava pozvala svećenike da kod kamena obave obred smirenja duha.

Lisice među ljudima

Uz priče o ljubavi i prijevari, predaja je poznavala i kitsunetsuki, zaposjednuće lisicom. Vjerovalo se da lisica može ući u čovjeka, najčešće u ženu, pa da ta osoba počne drukčije govoriti, jesti i ponašati se. U nekim krajevima, osobito u staroj pokrajini Izumo, govorilo se da pojedine obitelji drže lisice u službi, a o tome je u 19. stoljeću pisao i Lafcadio Hearn.

Najbezazleniji trag predaje nalazi se na jelovnicima. Rezanci kitsune udon i kitsune soba dobili su ime po prženom tofuu na vrhu, jer se vjerovalo da ga lisice, Inarijevi glasnici, osobito vole. Inarijevim svetištima ostavljaju se i inarizushi, riža zamotana u isti prženi tofu.

Slikar Utagawa Hiroshige 1857. naslikao je prizor iz predaja okolice Eda, današnjeg Tokija: noć uoči Nove godine, velik broj lisica okupljenih pod starim stablom u Ōjiju, mjestu poznatom po Inarijevu svetištu, i mali plamen iznad svake od njih.

Kronologija

  1. 711.: Prema predaji svetišta, osnovano je svetište Fushimi Inari u Kyotu.
  2. 810.–824.: U zbirci Nihon ryōiki zapisana je priča o ženi-lisici i pučka etimologija riječi kitsune.
  3. 1142.–1155.: Vlada car Konoe, uz čiji se dvor veže legenda o Tamamo-no-Mae.
  4. 14.–16. st.: U prozi razdoblja Muromachi zapisane su priče o Tamamo-no-Mae.
  5. 1653.: Knjiga Tamamo no sōshi dodaje priču o duhu lisice zarobljenom u kamenu Sesshō-seki.
  6. 1780.: Inarijev obredni tekst Inari no hiden navodi vrste lisica koje treba štovati.
  7. 1857.: Utagawa Hiroshige objavljuje drvorez s lisičjim vatrama u Ōjiju.
  8. 5. ožujka 2022.: Kamen Sesshō-seki u Nasuu raspada se na dva dijela.
  9. 26. ožujka 2022.: Kod kamena se obavlja obred smirenja duha.

Ključne osobe

  • Tamamo-no-Mae: Legendarna dvorska dama cara Konoea, prema predaji devetorepa lisica.
  • Abe no Seimei: Dvorski astrolog iz 10. stoljeća, prema legendi sin lisice Kuzunohe.
  • Utagawa Hiroshige: Japanski slikar drvoreza koji je 1857. prikazao lisičje vatre u Ōjiju.
  • Lafcadio Hearn: Pisac koji je u 19. stoljeću zapisivao japanska vjerovanja o lisicama.
  • Karen Smyers: Istraživačica japanske religije, autorica knjige o štovanju Inarija.

Što se zna

  1. Svetište Fushimi Inari Taisha navodi da se ondje moli od 711. godine.
  2. Zbirka Nihon ryōiki iz 810.–824. sadrži priču o ženi-lisici i pučko tumačenje imena kitsune.
  3. Legenda o Tamamo-no-Mae zapisana je u razdoblju Muromachi, a priča o kamenu dodana je u knjizi iz 1653.
  4. Kamen Sesshō-seki raspao se 5. ožujka 2022., vjerojatno zbog pukotina u koje je ulazila voda.
  5. Lisice se u šintoističkoj predaji smatraju glasnicima Inarija, a ne samim božanstvom.

Otvorena pitanja

  • Koliko je japanska slika lisice starija od kineskih priča koje su na nju utjecale?
  • Kako su se lisice, divlje životinje s polja, povezale baš s kamijem riže?
  • Što se krilo iza zapisanih slučajeva zaposjednuća lisicom?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori