Kultovi tereta i John Frum

U studenome 1945. australski časopis Pacific Islands Monthly objavio je pismo dugogodišnjeg stanovnika Papue, Norrisa Birda, zabrinutog zbog nemira među domorocima. U njemu se prvi put u tisku pojavio izraz "kult tereta" (cargo cult). Bird ga je preuzeo od plantažera, koji su njime podrugljivo opisivali pokrete u selima. Izraz je ubrzo ušao u antropologiju, a poslije i u svakodnevni jezik.

Prije rata

Pokreti slični onome što se poslije nazvalo kultom tereta zabilježeni su u Melaneziji od kraja 19. stoljeća. U Papui se između 1919. i 1922. proširio pokret koji su kolonijalni službenici nazvali "ludilom iz Vailale": ljudi su padali u stanja zanosa, govorili o povratku predaka i napuštali stare obrede. Zajedničko mnogim takvim pokretima bilo je pitanje koje su postavljali i sami otočani: zašto bijelci imaju toliko dobara, a da ih se nikad ne vidi kako ih izrađuju? Neki su zaključili da dobra dolaze od predaka i da su ih Europljani prisvojili.

Otok Tanna

Tanna je otok na jugu današnjeg Vanuatua, koji je do 1980. bio britansko-francuska kolonija Novi Hebridi. Na otoku dimi vulkan Yasur, a stanovnici su stoljećima živjeli prema vlastitim običajima, koje nazivaju kastom. Početkom 20. stoljeća prezbiterijanski misionari, većinom iz Škotske, zabranili su na Tanni piće kavu, tradicionalne plesove, višeženstvo i rad nedjeljom.

Prema predaji, kasnih 1930-ih skupini starješina tijekom noćnog obreda s kavom ukazao se bijeli čovjek koji je govorio njihovim jezikom. Rekao je da se zove John Frum i da je došao osloboditi ih od misionara i kolonijalnih službenika. Poručio je da ljudi trebaju napustiti crkve i vratiti se starim običajima, a da će tada doći dobra i bijelci će otići. Neki istraživači ime tumače kao "John from America" (John iz Amerike), a prema jednom tumačenju lik se isprva zvao John Broom (John Metla), jer je trebao pomesti strance s otoka. Nijedno tumačenje nije potvrđeno.

Godine 1941. stanovnici Tanne masovno su napustili misijske crkve i škole. Bacali su novac u more, klali svinje za velike gozbe i selili se u unutrašnjost. Kolonijalne vlasti uhitile su vođe pokreta, među njima poglavicu Nikiaua, i odvele ih u zatvor u Port Vilu. Za sljedbenike su postali prvi mučenici pokreta.

Vojnici s neba

Godine 1942. u Nove Hebride stigla je američka vojska, koja je otoke pretvorila u bazu za borbe na Guadalcanalu. Ondje je bilo smješteno oko 50.000 vojnika, a oko 10.000 muškaraca s otoka radilo je za Amerikance. Otočani su prvi put vidjeli brodove i zrakoplove koji su donosili hranu, lijekove, odjeću i strojeve u količinama koje nisu mogli zamisliti. Na Tanni se John Frum sve češće povezivao s Amerikom, a neki su govorili da su ga vidjeli odjevenog u bijelo, poput mornara.

Nakon rata Amerikanci su otišli, a "teret" se nije vratio. Pokret je ipak ostao. Na brežuljcima su se podizali crveni križevi, a u selu Lamakara uz zaljev Sulphur svakog jutra diže se američka zastava.

Petnaesti veljače

Godine 1957. vlasti su pokretu dopustile javno djelovanje. Od tada se 15. veljače slavi kao Dan Johna Fruma, kad muškarci "vojske Tanne" s bambusovim puškama i slovima USA na tijelu marširaju pred okupljenima. Poglavica Isaac Wan Nikiau, sin uhićenog poglavice Nikiaua, desetljećima je vodio pokret i govorio da redovito razgovara s Johnom Frumom, koji živi u vulkanu Yasur. Za njega je John Frum ponajprije bio onaj koji je vratio kavu, plesove i običaje koje su misionari i kolonijalne vlasti htjeli uništiti.

Devedesetih je pokret navodno imao više od 5000 sljedbenika, a danas ih je znatno manje. Pokret je djelovao i u politici Vanuatua. Na istom je otoku nastao i zaseban pokret koji je štovao britanskog princa Philipa.

Kako ih razumjeti

Antropolog Peter Worsley 1957. tumačio je takve pokrete kao rane oblike otpora kolonijalizmu i preteče nacionalnih pokreta. Drugi su naglašavali kontinuitet s ranijim vjerovanjima ili potrebu da se nova stvarnost objasni starim mitovima. Lamont Lindstrom, koji desetljećima istražuje Tannu, pokazao je da izraz "kult tereta" više govori o zapadnoj opsjednutosti potrošnjom nego o samim pokretima, i da se pogrdna etiketa lijepila na vrlo različite političke i vjerske pokrete.

Izraz je ipak ostao u jeziku. Fizičar Richard Feynman 1974. govorio je o "znanosti kulta tereta", istraživanju koje oponaša oblik znanosti bez njezine biti. Antropolozi upozoravaju da takva usporedba prikazuje otočane kao naivne, iako su oni na nepravdu koju su vidjeli odgovarali razumnim pitanjima i vlastitim vjerskim jezikom.