Neraspadnuta tijela svetaca

Kad su 1909. otvorili lijes redovnice Bernadette Soubirous, trideset godina nakon njezine smrti, prisutni su zapisali da je tijelo gotovo netaknuto. Takvih je zapisa u Katoličkoj crkvi stotine, a pitanje je jesu li znak ili prirodna pojava.

Ukratko

  • U katoličkoj i pravoslavnoj tradiciji neraspadnutim se nazivaju tijela svetaca koja se nakon smrti nisu raspala kako se očekivalo; poznato je više stotina takvih slučajeva.
  • Najpoznatiji su Franjo Ksaverski u Goi (umro 1552.) i Bernadette Soubirous u Neversu (umrla 1879.), čija se tijela i danas izlažu.
  • Vjernici neraspadljivost vide kao znak Božje naklonosti, a istraživači ističu suho tlo, hladne grobnice, balzamiranje i prirodnu mumifikaciju.
  • Crkva danas neraspadnuto tijelo ne ubraja u čuda pri proglašenju svetim, a mnoga su izložena tijela prekrivena voštanim ili srebrnim maskama.

U crkvama diljem Europe, Libanona, Indije i Južne Amerike u staklenim lijesovima leže tijela muškaraca i žena koji su umrli prije desetljeća ili stoljeća. Za vjernike koji im dolaze to nisu predmeti nego ljudi koji su svetim životom zaslužili da im tijelo ne strune. Kršćanska tradicija to povezuje s psalmom u kojem se kaže da Bog neće dati da njegov pravednik vidi raspadanje.

Otok, vapno i Goa

Isusovac Franjo Ksaverski, misionar u Indiji i Japanu, umro je 3. prosinca 1552. na otočiću Shangchuanu pred obalom Kine. Pratitelji su ga pokopali na obali i dodali vapno, kako bi se kosti poslije mogle prenijeti u Indiju. Kad su nekoliko mjeseci poslije otvorili grob, prema njihovim zapisima tijelo je bilo očuvano. Preneseno je 1553. u Malaccu, a 1554. u Gou, tada portugalsku koloniju.

Danas leži u srebrnom lijesu na mramornom postolju u baziliki Bom Jesus, koja je dio UNESCO-ove svjetske baštine Crkve i samostani Goe. Tijelo je s vremenom znatno usahnulo. Desna podlaktica odvojena je 1614. i odnesena u Rim, gdje se čuva u isusovačkoj crkvi Il Gesù. Otprilike svakih deset godina tijelo se izlaže hodočasnicima, a izlaganja privlače stotine tisuća ljudi.

Redovnica iz Lurda

Bernadette Soubirous, koja je 1858. govorila o ukazanjima u Lurdu, poslije je postala redovnica u samostanu Saint-Gildard u Neversu. Umrla je 16. travnja 1879. u 35. godini, nakon duge bolesti.

U sklopu postupka za proglašenje blaženom grob je otvoren 22. rujna 1909. Prisutni liječnici i svjedoci zapisali su da je tijelo očuvano, iako su krunica i križ u njezinim rukama bili zahrđali. Ekshumacije su ponovljene 1919. i 1925. Nakon posljednje su lice i ruke prekriveni tankim voštanim maskama, jer je koža potamnjela. Od 1925. tijelo je u staklenom relikvijaru u kapeli samostana, a 1933. Bernadette je proglašena svetom.

Od svete Cecilije do pape Ivana XXIII.

Popis je dug. Kad je 1599. u rimskoj crkvi Santa Cecilia in Trastevere otvoren grob mučenice Cecilije, kipar Stefano Maderno izradio je mramorni kip tijela u položaju u kojem je, kako je rečeno, pronađeno. U Lucci se čuva tijelo sluškinje Zite, umrle 1272. U Libanonu je grob monaha Šarbela Makhloufa, umrlog 1898., postao hodočasničko mjesto nakon što su svjedoci govorili o očuvanom tijelu iz kojeg izlazi tekućina nalik krvi. Grob je otvaran više puta, a postulator njegove kauze zapisao je da je tijelo 1965. bilo očuvano, a 1976. od njega je ostao samo kostur.

Neki su slučajevi novijeg datuma. Tijelo pape Ivana XXIII., umrlog 1963., pronađeno je 2001. dobro očuvano i izloženo u bazilici svetog Petra. Vatikan je pritom naveo da je papa nakon smrti bio balzamiran. Tijelo Padre Pija, ekshumirano 2008., opisano je kao "u prihvatljivom stanju", a za izlaganje je izrađena silikonska maska lica.

Što o tome misli Crkva

U današnjim postupcima proglašenja svetim neraspadnuto tijelo ne ubraja se u čuda. Za proglašenje se traže krepostan život i priznata čudesna ozdravljenja, a očuvanost tijela nije ni dokaz svetosti. Vatikanski službenici i sami su upozoravali da se tijela mogu sporo raspadati zbog uvjeta u grobu. Brojni sveci, uključujući apostole, nisu ostavili očuvano tijelo, a vjernici ne smatraju da je to znak manje svetosti.

Za mnoge hodočasnike ta razlika nije presudna. Vide tijelo osobe koja je stoljećima nakon smrti i dalje "tu", i to doživljavaju kao znak nade u uskrsnuće.

Kako se tijelo može sačuvati

Tijelo se nakon smrti raspada zbog bakterija i enzima, a brzina ovisi o vlazi, temperaturi, zraku i tlu. U suhim i hladnim grobnicama, u olovnim lijesovima ili u kriptama s propuhom tijelo se može osušiti i mumificirati. U vlažnom tlu bez zraka masno tkivo može se pretvoriti u voštanu tvar koja se zove adipocera i čuva oblik tijela desetljećima. Mnoga su tijela svetaca uz to bila balzamirana ili obrađena biljnim tvarima, što se u starim zapisima ne spominje uvijek. Istraživači naglašavaju i da se "neraspadnutim" često naziva tijelo koje je zapravo isušeno i potamnjelo, a ne svježe.

Kronologija

  1. 1272.: Umire Zita iz Lucce, čije se tijelo i danas izlaže.
  2. 3. prosinca 1552.: Franjo Ksaverski umire na otočiću Shangchuanu i pokopan je uz dodatak vapna.
  3. 1554.: Njegovo tijelo preneseno je u Gou.
  4. 1599.: Otvoren je grob svete Cecilije u Rimu, a Stefano Maderno izrađuje kip.
  5. 1614.: Desna podlaktica Franje Ksaverskog odnesena je u Rim.
  6. 16. travnja 1879.: Bernadette Soubirous umire u Neversu.
  7. 22. rujna 1909.: Prva ekshumacija tijela Bernadette Soubirous.
  8. 1925.: Treća ekshumacija; tijelo dobiva voštane maske i stavlja se u stakleni relikvijar.
  9. 2001.: Tijelo pape Ivana XXIII. izloženo je u bazilici svetog Petra.
  10. 2008.: Ekshumirano je tijelo Padre Pija.

Ključne osobe

  • Franjo Ksaverski: Isusovački misionar čije se tijelo od 1554. čuva u Goi.
  • Bernadette Soubirous: Kći mlinara iz Lurda koja je govorila o osamnaest ukazanja 1858., poslije redovnica i svetica.
  • Stefano Maderno: Kipar koji je 1599. prikazao tijelo svete Cecilije u mramoru.
  • Šarbel Makhlouf: Libanonski monah čiji je grob postao hodočasničko mjesto.
  • Joan Carroll Cruz: Američka katolička autorica koja je 1977. opisala više od stotinu slučajeva neraspadnutih tijela.

Što se zna

  1. Tijelo Franje Ksaverskog čuva se od 1554. u Goi, a desna podlaktica od 1614. u Rimu.
  2. Tijelo Bernadette Soubirous ekshumirano je 1909., 1919. i 1925., a od 1925. lice i ruke prekriveni su voštanim maskama.
  3. Tijelo pape Ivana XXIII. bilo je balzamirano nakon smrti 1963.
  4. Mumifikacija i nastanak adipocere poznati su prirodni procesi koji mogu desetljećima očuvati oblik tijela.
  5. U današnjem postupku proglašenja svetim neraspadnuto tijelo ne ubraja se u čuda.

Što tvrde zagovornici

  • Neka su tijela ostala očuvana u uvjetima u kojima su se druga tijela iz istih grobova raspala.
  • Franjo Ksaverski pokopan je uz vapno, koje je trebalo pomoći da od tijela ostanu samo kosti, a tijelo je ipak bilo očuvano.
  • Zapise o ekshumacijama sastavljali su liječnici i svjedoci pod prisegom, kao dio službenih postupaka.
  • Kod nekih tijela, poput Šarbela Makhloufa, svjedoci su desetljećima opisivali gipkost i tekućinu nalik krvi, što prirodna mumifikacija ne objašnjava.

Što kažu kritičari

  • Mnoga su tijela bila balzamirana ili obrađena, a to se u pobožnim pričama izostavlja.
  • Suhe kripte, olovni lijesovi i hladne crkve pogoduju prirodnoj mumifikaciji.
  • "Neraspadnuta" tijela često su isušena, potamnjela i prekrivena maskama, pa ne izgledaju kako ih opisuje predaja.
  • I tijelo Šarbela Makhloufa, desetljećima opisivano kao očuvano, 1976. pronađeno je kao kostur.
  • Tijela koja su se raspala nisu se bilježila, pa se ne zna koliko je očuvanih u odnosu na sve otvorene grobove.

Otvorena pitanja

  • Koliko je od opisanih tijela bilo balzamirano, a da to nije zapisano?
  • Bi li suvremena znanstvena analiza, koju Crkva rijetko dopušta, razjasnila pojedinačne slučajeve?

Teorije

  • Očuvanost tijela je Božji znak svetosti
  • Tijela su očuvana prirodnom mumifikacijom, adipocerom ili balzamiranjem
  • Neki se slučajevi mogu objasniti prirodno, a za neke objašnjenje još nema

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori