Sacsayhuamán

Cusco je bio središte Carstva Inka, koje su oni nazivali Tawantinsuyu, "četiri strane zajedno". Na brdu sjeverno od grada, s kojeg se vidi cijela dolina, nalaze se ostaci kompleksa koji se na kečuanskom naziva Saksaywaman, što se obično prevodi kao "kraljevski sokol". Ulomci keramike pokazuju da je brdo bilo naseljeno već oko 900. godine, mnogo prije uspona Inka.

Glava pume

Prema usmenoj predaji Inka koju su zapisali španjolski kroničari, gradnju je započeo vladar Pachacuti sredinom 15. stoljeća, a nastavili su je njegovi nasljednici Topa Inca Yupanqui i Huayna Capac. Jedna predaja kaže da je Pachacuti zamislio Cusco u obliku pume: rijeke su bile rep, glavni trg tijelo, a utvrda na brdu trebala je biti glava.

Kroničar Pedro Cieza de León, koji je Sacsayhuamán posjetio dva puta, zapisao je 1553. da je vladar naredio pokrajinama da pošalju dvadeset tisuća ljudi. Četiri tisuće lomilo je i vadilo kamen, šest tisuća vuklo ga je užadima od kože i biljnih vlakana, a ostali su kopali temelje i pripremali drvo. Radnici su se izmjenjivali, pa nitko nije morao raditi predugo. Cieza je pisao da su neki kamenovi toliko veliki da se ne može zamisliti kako su doneseni i postavljeni, i da je kraj utvrde vidio jedan koji su domoroci zvali "umornim kamenom", jer ga, kako su pričali, nisu uspjeli dovući dalje.

Zidovi bez žbuke

Najpoznatiji dio kompleksa su tri terasasta zida koja se pružaju jedan iznad drugog u izlomljenoj, cik-cak liniji. Najduži je dug oko 400 metara, a visoki su oko šest metara. Blokovi su od vapnenca, različitih oblika i veličina, s mnogo kutova, a svaki je obrađen tako da prianja uz susjedne. Zidovi su blago nagnuti prema unutra, a blokovi imaju zaobljene rubove, što se smatra jednim od razloga zašto su izdržali brojne potrese koji su porušili kasnije španjolske zgrade u Cuscu.

Procjene težine najvećeg bloka kreću se od 128 do gotovo 200 tona. O podrijetlu kamena postoje različita mišljenja: prema jednoj procjeni dio je dopremljen iz kamenoloma Rumiqolqa, tridesetak kilometara daleko, dok drugi istraživači ističu da su veliki vapnenački blokovi lomljeni na izdancima stijene u blizini.

Španjolski konkvistador Pedro Pizarro opisao je utvrdu s dvije visoke okrugle kule i prostorijama punim oružja. Gornji dijelovi kompleksa imali su zgrade, kanale i spremišta, a velik trg ispred zidova mogao je primiti tisuće ljudi. Arheolozi zato Sacsayhuamán smatraju i svetištem i mjestom svečanosti, a ne samo utvrdom.

Opsada i kamenolom

Godine 1536. Manco Inca podigao je ustanak protiv Španjolaca i opsjeo Cusco, a Sacsayhuamán je postao uporište njegovih ratnika. U borbi za utvrdu poginuo je Juan Pizarro, brat Francisca Pizarra, pogođen kamenom u glavu. Španjolci su zauzeli utvrdu, a nakon gušenja ustanka počeli su je rastavljati. Pisac Garcilaso de la Vega, sin španjolskog kapetana i inkovske plemkinje, zapisao je početkom 17. stoljeća da u Cuscu nema kuće koju su Španjolci izgradili, a da nije od tog kamena. Na mjestu su ostali uglavnom blokovi preteški da bi ih se odvuklo.

Batovi, užad i strpljenje

Arhitekt Jean-Pierre Protzen sa Sveučilišta u Berkeleyju proučavao je u 1980-ima kamenolome i zidove Inka u Cuscu i Ollantaytambu. U kamenolomima je pronašao napuštene blokove na putu prema gradilištima, tragove vučenja i kamene batove od tvrđeg kamena iz riječnih korita. Pokusima je pokazao da se blok može oblikovati udaranjem takvim batovima i da se tijesni spojevi postižu ponavljanim isprobavanjem: klesar spusti kamen na mjesto, vidi gdje dodiruje susjedni, podigne ga i otuče taj dio, pa ponavlja dok se plohe ne poklope. Postupak je spor, ali ne traži metalni alat.

Kako su se blokovi od stotinu i više tona dizali i spuštali na mjesto, i dalje se raspravlja. Arhitekt Vince Lee predložio je da su se kamenovi dovlačili po kosini i spuštali na mjesto uklanjanjem drvenih podložaka, a pokusi s manjim kamenovima imali su djelomičan uspjeh.

Tvrdnje o tekućem kamenu

Preciznost spojeva potaknula je i drukčija tumačenja. U Andama se pripovijeda priča o biljci čiji sok omekšava kamen, a nju je zabilježio i britanski istraživač Percy Fawcett. Pisci o drevnim astronautima, među njima Erich von Däniken, uvrštavaju Sacsayhuamán među mjesta koja su, prema njihovu mišljenju, gradili netko drugi ili uz pomoć tehnologije koju ne poznajemo. Neki tvrde da su plohe kamena staklaste, kao da su taljene, ili da su Inke zatekle zidove koje su sagradili stariji narodi.

Arheolozi odgovaraju da se zidovi uklapaju u način gradnje Inka poznat s drugih mjesta, da kroničari bilježe gradnju pod inkovskim vladarima i da tragovi u kamenolomima pokazuju klesanje i vučenje, a ne lijevanje. Cusco je, zajedno sa Sacsayhuamánom, od 1983. na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Svake godine 24. lipnja ondje se održava Inti Raymi, obnovljena inkovska svečanost Sunca.