Westall 1966.

Westall je predgrađe na jugoistoku Melbournea, tada na rubu grada, gdje su se nove kuće dodirivale s livadama i šikarom. Srednja škola Westall otvorena je 1965., a južno od nje prostirala se nenaseljena livada koju su mještani zvali Grange. Godine 1966. svijet je bio usred svemirske utrke, a u novinama se redovito pisalo o letećim tanjurima.

Jutarnji odmor koji se pamti

U srijedu 6. travnja 1966. ujutro učenici su bili vani na jutarnjem odmoru. Prema kasnijim iskazima, netko je pokazao prema nebu i ubrzo je velik dio škole gledao u isti smjer. Predmet su opisivali kao okrugao, s ispupčenjem na vrhu, bijele, sive ili srebrnaste boje. Neki su rekli da je mirno lebdio, drugi da se brzo kretao i naginjao.

Prema više iskaza, predmet se spustio iza niza drveća u livadu Grange. Neki svjedoci tvrde da se zatim ponovno podigao i odletio, a drugi da su ga vidjeli samo kako lebdi i nestaje. Dio svjedoka spominje i nekoliko malih zrakoplova, najčešće pet, koji su kružili oko predmeta ili ga pratili. Jedan mladić koji je tada bio u blizini livade opisao je predmet s ljubičastim odsjajem, otprilike dvostruko veći od obiteljskog automobila.

Mnogi učenici potrčali su preko polja prema mjestu gdje se predmet spustio. Ondje su, kako su kasnije pričali, vidjeli kružni trag u travi. Opisi tog traga ponovno se razlikuju: jedni govore o spaljenoj travi, drugi o "skuhanoj" ili polegnutoj, a broj krugova kreće se od jednog do tri. Jedan učenik koji je razgovarao s lokalnim novinama opisao je samo nejasno okruglo područje koje je polegao vjetar.

Novine, balon i šutnja

Sutradan je melbournski dnevnik The Age objavio kratku vijest da je riječ možda o meteorološkom balonu. Meteorološki ured pustio je toga jutra u 8:30 balon iz Lavertona, na zapadu grada, a zapadni vjetar mogao ga je donijeti nad Clayton. Isti list naveo je da nijedan pilot, ni civilni ni vojni, nije prijavio ništa neobično u tom području.

Dana 9. travnja livadu su obišli pripadnici zrakoplovstva i zaljubljenici u NLO-e, ali nisu našli ništa vrijedno pažnje. Vlasnik zemljišta poslije je travu spalio kako bi odvratio znatiželjnike. Dio svjedoka godinama je pričao da su u školu došli ozbiljni muškarci u odijelima i da su učenicima i nastavnicima rekli da o tome ne govore. Te tvrdnje nisu potkrijepljene dokumentima, ali su postale važan dio priče.

Slučaj je desetljećima ostao lokalna priča. Tek je početkom 2000-ih ufolog Shane Ryan sustavno počeo prikupljati iskaze bivših učenika i mještana. Na tim razgovorima temelji se dokumentarni film Westall '66, koji je ušao i u australski školski program, kao primjer kritičkog čitanja popularnih prikaza povijesnih događaja. Svjedoci su 2006. održali susret za četrdesetu obljetnicu, a gradsko vijeće Kingstona uredilo je u livadi Grange dječje igralište sa srebrnim "letećim tanjurom".

Balon iz programa HIBAL

Istraživač Keith Basterfield ponudio je objašnjenje koje povezuje oba dijela priče. U Nacionalnom arhivu Australije i spisima nekadašnjeg Ministarstva opskrbe pronašao je dokumente o programu HIBAL. U tom su programu velikim balonima na velikim visinama skupljani uzorci zraka kako bi se mjerila radioaktivnost nakon britanskih nuklearnih pokusa u Maralingi. Prema tim dokumentima, jedan pokusni balon pušten iz Mildure mogao je skrenuti s puta i spustiti se upravo u livadu kraj škole. Basterfield ističe da su baloni HIBAL izgledali bijelo i srebrnasto te da su ispod sebe nosili padobran i cijev, što bi moglo odgovarati nekim opisima.

Skeptik Brian Dunning smatra da balon dobro objašnjava prvi dio događaja, a za drugi dio, predmet koji leti među zrakoplovima, predlaže platnenu metu u obliku vreće koju jedan zrakoplov vuče, a drugi je gađaju ili prate. Takve su mete australsko vojno zrakoplovstvo tada koristilo za vježbu. Istraživač Richard Saunders, osvrćući se na šezdesetu obljetnicu, vjeruje da se nešto doista dogodilo, ali upozorava na krhkost sjećanja: svjedoci su bili tinejdžeri, sustavni razgovori počeli su gotovo četrdeset godina poslije, a priče su se u međuvremenu prepričavale i miješale.

Mnogi svjedoci ta objašnjenja ne prihvaćaju. Kažu da balon ne mijenja smjer, ne spušta se i ne diže ponovno, i da su stotine ljudi vidjele isto. Upravo broj svjedoka, njihova dob i razlike među iskazima čine Westall jednim od najpoznatijih australskih slučajeva i čestom usporedbom sa sličnim događajem u školi Ariel u Zimbabveu 1994.