Bunyip
U srpnju 1845. novine u Geelongu objavile su da je pronađena kost nove životinje, a jedan je Aboridžin, kad su mu je pokazali, rekao da pripada bunyipu i nacrtao ga. Godinu kasnije u sydneyski muzej nahrupile su gužve da vide njegovu lubanju.
Ukratko
- Bunyip je biće iz predaja aboridžinskih naroda jugoistočne Australije koje živi u močvarama, rukavcima rijeka, potocima i lokvama.
- Riječ potječe iz jezika Wemba Wemba ili Wergaia iz današnje Viktorije, a različiti narodi biće zovu različitim imenima i pripovijedaju o njemu na svoj način.
- Europski doseljenici u 1840-ima tražili su bunyipa kao nepoznatu životinju: novine su pisale o njegovim kostima, a navodna lubanja izložena je 1847. u Australskom muzeju u Sydneyju.
- Istraživači su ga povezivali s izumrlim velikim tobolčarima, s tuljanima koji zalutaju uzvodno i s pticama, ali za predaje Aboridžina bunyip nije zagonetka koju treba riješiti.
U jugoistočnoj Australiji, uz rijeke Murray, Murrumbidgee i njihove pritoke, ima mnogo rukavaca, močvara i lokvi koje ljeti presuše, a zimi se napune. Aboridžinski narodi tog kraja stoljećima su o nekim od tih voda pripovijedali da u njima živi biće koje ne treba uznemiravati. Europljani su ga upoznali pod imenom bunyip.
Mnogo naroda, mnogo priča
Riječ bunyip najčešće se povezuje s jezicima Wemba Wemba ili Wergaia s područja današnje Viktorije. Aboridžini je danas obično prevode kao "đavao" ili "zao duh", ali istraživači upozoravaju da taj prijevod možda ne odražava ulogu koju je biće imalo prije dolaska Europljana. Australija nije imala jednu predaju, nego stotine naroda s vlastitim jezicima, pa se biće iz vode u svakom kraju zove i opisuje drukčije.
Kod naroda Ngarrindjeri s ušća Murraya vodeni duh zove se Mulyawonk. Prema predaji, odnio bi svakoga tko iz voda uzme više ribe nego što mu pripada, i djecu koja se previše približe vodi. Takve su priče prenosile i praktične pouke važne za opstanak zajednice: da se iz prirode ne uzima previše i da se djeca čuvaju opasne vode. U mnogim pričama bunyip živi u dubokim lokvama, a ljudi su izbjegavali vode koje ne poznaju.
Kost iz Geelonga
Europljani su za bunyipa doznali od Aboridžina s kojima su živjeli ili radili. William Buckley, odbjegli osuđenik koji je tridesetak godina živio s narodom Wathaurong kod današnjeg Geelonga, u životopisu objavljenom 1852. opisao je vodenu životinju zvanu bunyip iz jezera Moodewarri, danas Modewarre. Rekao je da je vidio samo njezina leđa, prekrivena sivkastim perjem, veličine teleta, i da nitko od ljudi koje je pitao nije vidio njezinu glavu ni rep.
Dana 2. srpnja 1845. list The Geelong Advertiser and Squatters' Advocate objavio je članak pod naslovom "Čudesno otkriće nove životinje". Pisao je o kosti pronađenoj kod Geelonga. Pripadnik naroda Wathaurong, kad su mu je pokazali, rekao je da je kost bunyipova, da je biće vidio i nacrtao ga. Novine su prenijele i priču o ženi koju je ubio bunyip i o čovjeku zvanom Mumbowran koji je pokazivao ožiljke od njegovih pandži. Opis je spajao osobine ptice i aligatora: glavu nalik emuovoj i tijelo nalik gmazovu. Taj se članak obično navodi kao prvi tiskani spomen riječi bunyip.
Lubanja u muzeju
U siječnju 1846. jedan je doseljenik s obale rijeke Murrumbidgee kod Balranalda u Novom Južnom Walesu odnio neobičnu lubanju. Svi Aboridžini kojima su je pokazali, prema tadašnjem zapisu, nazvali su je bunyipom. Lubanja je 1847. dva dana bila izložena u Australskom muzeju u Sydneyju, a pregledao ju je i istraživač William Hovell. Do srpnja 1847. prirodoslovac William Sharp Macleay i britanski anatom Richard Owen zaključili su da je riječ o nakaznoj lubanji ždrijebeta ili teleta prije rođenja.
Nakon toga riječ je u australskom engleskom brzo dobila i podrugljivo značenje. Do 1850-ih bunyip je značio varalicu ili lažnjaka, a izraz "bunyip aristokracija" skovan je 1853. za kolonijalce koji su se htjeli prikazati kao plemstvo.
Što su mogli vidjeti
Prirodoslovac George Bennett 1871. pretpostavio je da priče o bunyipu čuvaju sjećanje na izumrlu australsku megafaunu, velike tobolčare poput diprotodona, golemog biljojeda koji je izumro prije više desetaka tisuća godina. Charles Fenner 1933. upozorio je da tuljani povremeno doplivaju uz Murray i Darling daleko u unutrašnjost, gdje ih ljudi ne očekuju. Australski bukavac, ptica močvara, zbog svog dubokog, bučnog glasa dobio je nadimak "bunyipova ptica". Godine 2017. Karl Brandt predložio je i kazuara kao jedno od mogućih ishodišta.
Ta objašnjenja govore o tome što su mogli vidjeti europski doseljenici i kako su tumačili kosti. Ona ne objašnjavaju predaje Aboridžina, koje nisu opisi životinje za zoološki katalog, nego dio odnosa zajednica prema vodi i zemlji. Bunyip je danas i lik iz dječjih knjiga, kipova i naziva mjesta, a za mnoge zajednice ostaje biće o kojem se pripovijeda s poštovanjem.
Kronologija
- Prije dolaska Europljana: Aboridžinski narodi jugoistočne Australije pripovijedaju o bićima iz voda pod različitim imenima.
- 2. srpnja 1845.: *The Geelong Advertiser* objavljuje članak o kosti koju jedan Wathaurong pripisuje bunyipu.
- Siječanj 1846.: Doseljenik odnosi neobičnu lubanju s obale Murrumbidgeeja kod Balranalda.
- 1847.: Lubanja je dva dana izložena u Australskom muzeju u Sydneyju; Macleay i Owen zaključuju da je riječ o nakaznoj lubanji ždrijebeta ili teleta.
- 1852.: Objavljen je životopis Williama Buckleyja s opisom bunyipa iz jezera Moodewarri.
- 1853.: Skovan je izraz "bunyip aristokracija".
- 1871.: George Bennett povezuje bunyipa s izumrlim velikim tobolčarima.
- 1933.: Charles Fenner predlaže da su dio viđenja bili tuljani koji su zalutali uzvodno.
Ključne osobe
- William Buckley: Odbjegli osuđenik koji je tridesetak godina živio s narodom Wathaurong i opisao bunyipa.
- William Hovell: Istraživač koji je 1847. pregledao lubanju s Murrumbidgeeja.
- William Sharp Macleay: Prirodoslovac koji je lubanju prepoznao kao nakaznu lubanju domaće životinje.
- Richard Owen: Britanski anatom koji je s Macleayem procijenio lubanju.
- George Bennett: Prirodoslovac koji je bunyipa povezao s izumrlim tobolčarima.
Što se zna
- Riječ bunyip potječe iz jezika Wemba Wemba ili Wergaia s područja današnje Viktorije.
- Različiti aboridžinski narodi imaju vlastita imena i priče o bićima iz voda, poput Mulyawonka kod naroda Ngarrindjeri.
- *The Geelong Advertiser* 2. srpnja 1845. objavio je članak o kosti koju je jedan Wathaurong pripisao bunyipu.
- Lubanja s Murrumbidgeeja izložena 1847. u Sydneyju prepoznata je kao nakazna lubanja ždrijebeta ili teleta.
- Nije pronađeno tijelo, kost ni drugi trag nepoznate vodene životinje.
Otvorena pitanja
- Kakvu su ulogu priče o bunyipu imale u zajednicama prije dolaska Europljana i koliko ih je prijevod promijenio?
- Čuvaju li neke predaje sjećanje na izumrle velike životinje Australije?
- Koliko su europski opisi bunyipa iz 19. stoljeća bili vjerni onome što su im Aboridžini pripovijedali?
Teorije
- Bunyip je biće iz predaja aboridžinskih naroda, a ne opis jedne određene životinje
- Priče čuvaju sjećanje na izumrle velike tobolčare ili ptice, ili na njihove kosti
- Dio viđenja izazvali su tuljani koji su doplivali uzvodno, bukavci i druge poznate životinje
- U australskim vodama živi ili je donedavno živjela neopisana velika životinja