Ogopogo

Jezero Okanagan dugo je oko 127 kilometara i duboko do 232 metra. Nastalo je prije desetak tisuća godina, kad je otopljena voda ledenjaka ispunila dugu dolinu u unutrašnjosti Britanske Kolumbije. Na njegovim obalama danas su gradovi Kelowna, Vernon i Penticton, a mnogo prije njih ondje su živjeli narodi Syilx, poznati i kao Okanagan.

Duh jezera

U predajama naroda Syilx i susjednog naroda Secwepemc u jezeru živi biće koje se zove N'ha-a-itk ili Naitaka, a piše se i n̓x̌ax̌aitkʷ. Poglavica Byron Louis iz Saveza naroda Okanagan riječ prevodi kao "nešto u vodi". Druge zabilježene inačice prijevoda su "vodeni duh" i "sveto biće vode".

Prema starijim zapisima predaje, biće je od putnika tražilo žrtvu za siguran prelazak, pa su ljudi prije plovidbe preko jezera u vodu bacali malu životinju. Predaja spominje i poglavicu Timbasketa, koji je odbio prinijeti dar, nakon čega je biće potopilo njegov kanu. Mjesto koje se najčešće povezuje s bićem je okolica otočića Rattlesnake i rta Squally Point.

Pripadnici naroda Syilx danas upozoravaju da se slika "demona" mogla iskriviti u prijevodu i prepričavanju doseljenika. Pat Raphael iz zajednice Westbank N'ha-a-itk opisuje kao sveti duh jezera koji štiti dolinu. Za te zajednice to nije čudovište koje treba uloviti, nego dio duhovnih učenja.

Čudovište dobiva ime

Doseljenici su priče slušali od 19. stoljeća. Prema zapisima, doseljenik John MacDougal 1855. tvrdio je da je nešto povuklo njegove konje pod vodu, a Susan Allison 1872. zapisala je prvi podrobniji opis jednog doseljenika. Postupno je duh jezera postao ono što se poznaje s Loch Nessa: veliko vodeno biće s grbama na leđima.

Ime Ogopogo, prema povjesničaru Marku M. Orkinu, potječe iz jedne noći 1924. u Vernonu, kad se ondje pjevala engleska šaljiva pjesma o izmišljenom biću tog imena. Ime se primilo i postalo dio turističkog identiteta doline. Grad Vernon od 1956. držao je autorska prava na ime, a 2021., nakon kritika da se svetom predajom koristi u trgovačke svrhe, za simboličan jedan dolar prenio ih je na Savez naroda Okanagan.

Snimke i objašnjenja

Najpoznatija snimka napravljena je 1968. Art Folden snimio je s ceste uz jezero brazdu nečega što se kretalo kroz vodu. Godine 2005. Benjamin Radford, Joe Nickell i John Kirk ponovno su analizirali snimku za jednu dokumentarnu seriju i zaključili da je predmet bio mnogo bliže obali i manji nego što se mislilo, vjerojatno ptica, vidra ili dabar.

Godine 1989. Ken Chaplin i njegov otac snimili su biće kod Bear Creeka. Biolog Robert Lincoln smatrao je da je veličina precijenjena i da je riječ o dabru. Kasnije snimke, od videozapisa iz 1992. do snimki mobitelom iz 2011., stručnjaci su tumačili kao vidre koje plivaju u nizu, valove ili plutajuća debla. Radford i Nickell posebno ističu da nekoliko vidri u nizu iz daljine izgleda kao jedno dugo tijelo s grbama.

Potraga se nastavila i opremom. Japanska ekspedicija 2000. snimila je sonarom predmet nekoliko metara pod vodom kod otočića Rattlesnake, a ekspedicija 2009. izvukla je strvinu koju je analiza DNK prepoznala kao lososa kokanija. Nagrada za dokaz postojanja do danas nije isplaćena.

Zagovornici odgovaraju da je jezero duboko i hladno, da je obala duga, a da su neki svjedoci godinama živjeli uz vodu i dobro poznaju vidre i dabrove. Za narod Syilx pitanje je drukčije: N'ha-a-itk je dio predaje i odnosa prema jezeru, a ne životinja čije postojanje treba dokazati.