Caleuche, brod vještaca s Chiloéa

Otočje Chiloé leži na jugu Čilea, uz obalu prepunu kanala, uvala i otočića. Ljudi su stoljećima živjeli od mora i šume, putovali čamcima i ribarili po maglama i kišama. Iz tog života nastala je bogata predaja o bićima mora i o vješcima, brujos, koji se, prema vjerovanju, okupljaju u tajnim špiljama. Najpoznatije od svih tih priča jest ona o Caleucheu.

Ime je, prema čileanskom jezikoslovcu Rodolfu Lenzu, mapuškog podrijetla, od glagola koji znači "promijeniti stanje" i riječi che, ljudi, pa bi Caleuche značilo "promijenjeni, preobraženi ljudi". Brod se zove i Buque de Arte, čarobni brod.

Brod koji svijetli u mraku

Folklorist Julio Vicuña Cifuentes u knjizi iz 1915. donosi tri kratke inačice koje je čuo. U Castru se govorilo da je Caleuche brod kojim vješci krstare južnim morima i da se pojavljuje samo noću, raskošno osvijetljen. U Puerto Varasu da je to gusarski brod s posadom vještaca ili demona koji hodaju na jednoj nozi, jer im je druga savijena u koljenu i okrenuta unatrag. Takvi postaju svi koji jednom stupe na palubu, a uz to i zaboravni i smeteni, da ne bi otkrili što su vidjeli. U Valdiviji da je to podmornica koja plovi uz obalu i odvodi ljude u gradove na dnu mora, pokazuje im golema blaga i nudi im udio, pod uvjetom da šute. Tko progovori, posada ga ubije čim ga ponovo sretne.

Vicuña prenosi i ono što su zapisali drugi. Darío Cavada napisao je 1896., u knjizi o Chiloéu objavljenoj u Ancudu, da je Caleuche podmornica s posadom vještaca, koja se u tamnim noćima vidi kako plovi raskošno osvijetljena. Kad treba, pretvara se u deblo, stijenu ili bilo koji drugi predmet, a posada u morske lavove ili morske ptice. Otočani znaju, piše, da onaj tko joj makar na trenutak padne u ruke ostaje do kraja života lud, s licem okrenutim prema leđima.

Trgovac koji se nasmiješio

Svećenik Francisco Javier Cavada, u knjizi Chiloé i Chiloćani iz 1914., zapisao je da Caleuche plovi i morima i rijekama, a kad neki brod nestane bez traga, smatra se da su ga zarobili njegovi mornari. Prenio je i priču koju su pričali na otoku. Iz mjesta Chonchi isplovila je nekoć vitka barka s nekoliko mještana, a vodio ju je poznati mladić, sin uglednog mještanina. Barka se nije vratila. Kad su ocu rekli da se u mjestu boje da je potonula, on se samo neobično nasmiješio. Ljudima je taj osmijeh sve rekao: sin je, bez sumnje, živ i zdrav na Caleucheu.

Od tog se dana otac počeo naglo bogatiti, a nekoliko noći čulo se kako se pod kućom sretnog trgovca spuštaju lanci. Bio je to Caleuche, koji je potajno iskrcavao robu na obalu. Odatle vjerovanje, piše Cavada, da onaj tko se naglo obogati održava tajne veze s brodom vještaca. Kad Caleuche treba popraviti trup ili strojeve, bira strme obale i litice i radi u gluho doba noći, a ako ga netko iznenadi, pretvori se u deblo ili stijenu.

Kralj špilje i morska lavica

Leksikograf Alejandro Cañas Pinochet zapisao je da brod najradije pristaje u tri luke: Llicaldad i Tren-Tren na obali kod Castra te Quicaví, gdje je, prema predaji, špilja i dvor kralja vještaca. Kralj napušta špilju i na morskom konju, kako zovu morskog slona ili morskog lava, prelazi valove do svoga broda. Mnogi su, piše, tvrdili da su ga vidjeli kako noću plovi osvijetljen, pod crvenim jedrima.

Cañas prenosi i priču da je Caleuche imao ženu, morsku lavicu, koju su ribari ubili kod otoka Tenglo, nasuprot Puerto Monttu. Caleuche se, kaže priča, razbjesnio i zaprijetio gradu: ukrast će najljepšu djevojku, a zatim će ga uništiti požari. Kad je ubrzo nakon toga jedna djevojka pobjegla od kuće s ljubavnikom, a u gradu izbila tri požara o kojima su pisale novine, Chiloćani su rekli da je to Caleucheova osveta.

U predaji Chiloéa sačuvana je i pučka pjesma u strofama od deset stihova (décimas) o dvojici pastira koji su se u kišnoj noći izgubili iznad provalije i ugledali na moru "zapaljenu fregatu" punu svjetla. Mornari su poskakivali na jednoj nozi i zgrabili jednoga od njih, a drugoga su pronašli bez svijesti, skrivenoga u grmlju. Svećenik mu je rekao da se spasio zahvaljujući vjeri u Djevicu.

Svjetla nad vodom

Već je Francisco Javier Cavada zapisao da su mišljenja o svjetlima podijeljena: jedni misle da je to svjetlucanje mora, neka morska životinja, krijesnice ili jata svjetlećih morskih organizama, ili neka električna pojava, a drugi da ih vide samo pijani. Ipak, dodao je, čini se izvan sumnje da se nešto vidi. U istoj knjizi usporedio je Caleuche s pričama o "brodu fantomu" s Rta dobre nade, Baltika, Sredozemlja i Antila.

Godine 1909. katolički časopis iz Santiaga objavio je, u članku Artura Fontecille naslovljenom pitanjem je li Caleuche fizička pojava ili praznovjerje, pismo Agustína Prata, drugog zapovjednika ophodnog broda Huemul. Prat je opisao dva velika svjetla koja su plovila metar iznad vode, brzinom od sedam do petnaest milja na sat, a vidjela su ih i četvorica mornara, čija je imena naveo.

Kasnije su se priči pridružila i druga tumačenja: da legenda čuva sjećanje na nizozemske gusare koji su 1600. nakratko zauzeli Chiloé, da je to europska legenda o brodu duhova prenesena na jug, ili da je priča služila kao pokriće za krijumčarenje. U novijim inačicama Caleuche skuplja utopljenike i daje im novi život na brodu, gdje vječno slave, a stvorili su ga, kaže predaja, morski duhovi Millalobo i Pincoya.