Grob Aleksandra Velikog

Aleksandar Makedonski umro je u Babilonu u lipnju 323. pr. Kr., u 33. godini, nakon što je u dvanaest godina osvojio Perzijsko Carstvo i stigao do Indije. Nije ostavio odraslog nasljednika, a njegovi su vojskovođe odmah počeli dijeliti carstvo. U toj borbi ključna je postala i jedna stvar: tko ima Aleksandrovo tijelo.

Otmica pogrebnih kola

Za prijenos tijela gotovo dvije godine gradila su se raskošna pogrebna kola, a namjera je bila tijelo odvesti u Makedoniju, u kraljevsko groblje u Egama. Kad je povorka 321. pr. Kr. prolazila Sirijom, presreo ju je Ptolemej, Aleksandrov vojskovođa i novi upravitelj Egipta, i odveo je u Egipat. Tijelo je pokopao u Memfisu, staroj egipatskoj prijestolnici. Posjedovati Aleksandra značilo je pokazati da je Ptolemej njegov pravi nasljednik.

Nekoliko desetljeća kasnije tijelo je preneseno u Aleksandriju, grad koji je Aleksandar osnovao. Prema Pauzaniji, to je učinio Ptolemej II., a kasnije ga je Ptolemej IV. položio u zajedničku grobnicu svoje dinastije, poznatu kao Soma ili Sema, u središtu grada. Geograf Strabon zapisao je da je jedan od kasnijih Ptolemejevića pretopio zlatni lijes i zamijenio ga lijesom od stakla ili alabastera.

Carevi pred lijesom

Grob je postao mjesto hodočašća. Julije Cezar posjetio ga je 48. pr. Kr. Kleopatra je, prema izvorima, iz njega uzela zlato za rat protiv Oktavijana. Nakon njezine smrti 30. pr. Kr. Oktavijan, budući car August, stavio je na Aleksandrovu glavu zlatnu krunu i posuo tijelo cvijećem, a povjesničar Kasije Dion bilježi da je pritom slučajno otkinuo komadić nosa. Car Kaligula navodno je iz groba uzeo Aleksandrov oklop. Septimije Sever dao je grob zatvoriti oko 199., a Karakala ga je 215. posjetio i na lijes ostavio svoj plašt, prsten i pojas.

Nakon toga zapisi prestaju. Aleksandrija je u 3. i 4. stoljeću proživjela ratove, pobune i potres s tsunamijem 365., a kršćanske vlasti zatvarale su poganska svetišta. Oko 400. godine propovjednik Ivan Zlatousti u jednoj je propovijedi upitao gdje je Aleksandrov grob, uz napomenu da ga ni njegovi ljudi ne znaju.

Kandidati

U srednjem vijeku arapski pisci spominjali su u Aleksandriji kuću ili grob Aleksandra. Godine 1850. Ambroise Schilizzi tvrdio je da je u podzemlju džamije Nabi Daniel vidio Aleksandrovo tijelo i grob. To mjesto mnogi i danas smatraju vjerojatnim, ali iskapanje ispod džamije nikad nije dopušteno, pa ni Heinrichu Schliemannu 1888.

Kamen sa slike pripada drugom kandidatu. Sarkofag Nektaneba II., posljednjeg domaćeg faraona Egipta, stajao je u aleksandrijskoj džamiji Attarine, gdje su ga mjesni ljudi štovali kao Aleksandrov grob i koristili kao bazen za obredno pranje, pa su mu u stijenci izbušene rupe. Za Napoleonova pohoda na Egipat iz džamije su ga odnijeli Francuzi, a 1801. preuzeli su ga Britanci, pa je danas u Britanskom muzeju. Britanski istraživač Andrew Chugg smatra da je Aleksandar u Memfisu možda doista pokopan u tom sarkofagu, koji Nektanebo nikad nije upotrijebio. Chugg ide i dalje: kako su mletački trgovci 828. iz Aleksandrije odnijeli tijelo za koje se vjerovalo da je svetog Marka, on predlaže da je to bilo Aleksandrovo tijelo. Ta teorija nema potporu u drugim izvorima.

Grčka arheologinja Liana Souvaltzi tvrdila je 1995. da je grob pronašla u oazi Siwi, gdje je Aleksandar posjetio Amonovo proročište, ali su to drugi arheolozi odbacili. Godine 2014. u Amfipolu u Grčkoj otkrivena je golema grobnica iz Aleksandrova doba, a voditelji iskapanja kasnije su zaključili da je vjerojatno podignuta u čast njegova prijatelja Hefestiona. Arheologinja Calliope Limneos-Papakosta desetljećima kopa u vrtovima Shallalat u Aleksandriji, gdje je 2019. našla mramorni kip za koji se smatra da prikazuje Aleksandra.