Savantski sindrom

Psihijatar Darold Treffert, koji je desetljećima proučavao savante, isticao je da ih ne čini zanimljivima samo ono što ne mogu, nego ono što mogu. Neki od njih ne znaju sami putovati gradom, a s lakoćom kažu na koji je dan pao 14. ožujka 1803. Drugi ne govore, a nakon jednog slušanja na glasoviru odsviraju složenu skladbu.

Predavanje u Londonu

Godine 1887. britanski liječnik John Langdon Down, poznat po opisu stanja koje danas nosi ime Downov sindrom, održao je u Londonu niz predavanja o duševnim teškoćama u djetinjstvu. Opisao je desetak mladih ljudi koje je upoznao tijekom rada u zavodu, a koji su uz velike teškoće imali neobične sposobnosti. Jedan je napamet ponavljao knjige koje je jednom pročitao, drugi je točno znao koliko je sati bez gledanja na sat, treći je crtao i gradio modele.

Down ih je nazvao izrazom koji se tada smatrao stručnim, a danas je uvredljiv, pa se više ne koristi. Današnji naziv, savantski sindrom, dolazi od francuske riječi savant, učen. Down nije bio prvi koji je takve ljude opisao: američki liječnik Benjamin Rush još je 1789. pisao o Thomasu Fulleru, porobljenom čovjeku u Virginiji koji je u glavi za nekoliko trenutaka izračunavao golem broj sekundi u ljudskom životu.

Čovjek koji je pročitao knjižnicu

Kim Peek rođen je 1951. u Salt Lake Cityju s neobično velikom glavom i bez corpus callosuma, snopa živčanih vlakana koji povezuje dvije polovice mozga. Liječnici su roditeljima savjetovali da ga smjeste u ustanovu. Odbili su i odgojili ga kod kuće.

Prema riječima oca, Kim je već prije druge godine pamtio knjige koje su mu čitali. Kasnije je čitao vrlo brzo, ponekad jednim okom lijevu, a drugim desnu stranicu, i pamtio gotovo sve. Procjenjivalo se da je zapamtio sadržaj oko 12 000 knjiga, od povijesti i zemljopisa do pozivnih brojeva američkih gradova i poštanskih brojeva. Istodobno je imao teškoće s hodom, s finim pokretima ruku i s apstraktnim razmišljanjem: izreke je shvaćao doslovno.

Scenarist Barry Morrow upoznao ga je 1984. i prema njemu stvorio lik Raymonda Babbitta u filmu Kišni čovjek (1988.). Nakon filma Kim i njegov otac Fran putovali su po Americi i svijetu, a Kim je pred publikom odgovarao na pitanja o datumima i podacima. Otac je pričao da je Kim nakon tih susreta postao otvoreniji i sigurniji u sebe. Umro je 2009. Liječnici danas smatraju da nije imao autizam, nego rijetko nasljedno stanje.

Crtež nakon jednog leta

Stephen Wiltshire rođen je 1974. u Londonu. Kao trogodišnji dječak nije govorio, a dijagnosticiran mu je autizam. U posebnoj školi počeo je crtati životinje, automobile, a zatim zgrade. Riječi su došle kasnije, a jedna od prvih bila je "papir".

Wiltshire crta gradove po sjećanju, nakon kratkog leta helikopterom ili jednog pogleda. U Rimu je nacrtao Panteon s točnim brojem stupova, a 2009. je nakon dvadesetominutnog leta nad New Yorkom nacrtao panoramu Manhattana dugu oko pet i pol metara. Neurolog Oliver Sacks opisao ga je u knjizi Antropolog na Marsu. Za zasluge u umjetnosti 2006. dobio je britansko odlikovanje MBE i otvorio vlastitu galeriju u Londonu.

Otkud sposobnost

Treffert je savante dijelio u tri skupine. Kod jednih je sposobnost samo izvanredna s obzirom na teškoće koje osoba ima. Kod drugih je izvanredna i za bilo koga. Treća, najrjeđa skupina su stečeni savanti, ljudi kod kojih se nova sposobnost, najčešće u crtanju ili glazbi, pojavila nakon ozljede glave, moždanog udara ili kod nekih demencija.

Jedna od zamisli jest da savanti vide i pamte pojedinosti koje drugi mozgovi automatski sažimaju u cjelinu. Druga je da se kod njih zbog oštećenja jednog dijela mozga, najčešće lijevog prednjeg sljepoočnog režnja, jače razviju drugi dijelovi. Treća naglašava strpljiv i usredotočen rad: mnogi savanti satima i godinama vježbaju ono što ih zanima. Treffert je smatrao da nijedna od tih zamisli sama ne objašnjava sve slučajeve.